'Svako misto svoju feštu ima, svako misto ima svoj dan!', stihovi su pjesme Tomislava Ivčića koji na slikovit način opisuju što vašeg psa očekuje tijekom godišnjeg odmora. U feštama naravno nema ništa loše, ali vatromet i pucanje nažalost neizostavan su dio slavljeničke atmosfere. Pridodamo li tome i grmljavinu uslijed ljetnih nevera eto nam još jednog problema za pse. Prisjetite se samo njihovog ponašanja tijekom božićnih blagdana. Kako prebroditi eventualno 'ratno stanje' tijekom godišnjeg odmora?

Emocionalni problem

- Prije svega trebamo razumjeti da pas ima emocionalni problem, a ponašanja koja pritom manifestira su emocionalne reakcije. Stoga se treba usredotočiti na mijenjanje emocionalnog stanja životinje kako bi postigli promjene u ponašanju (npr. da pas više ne bježi kad čuje zvuk petarde) - objašnjava Igor Gaćeša, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa u KA-DOG-u. Osjetila naših pasa su senzori koji prikupljaju informacije (podražaje, stimulanse) iz okoline, te ih šalju u mozak, što je dakako uzrok njihove prestrašenosti, dodao je. 

Promjena emotivnog stanja životinje temelji se na ciljanom i postupnom izlaganju stimulansu koji uzrokuje strah

Dio mozga koji je odgovoran za emocije jest limbički sustav, a dio limbičkog sustava čini amigdala koja je zadužena za pokretanje obrambenog sustava organizma. Kada amigdala dobije informaciju da je nešto opasno u okolini, tada preko hipotalamusa daje “naredbu” žlijezdama da počnu s izlučivanjem hormona koji pripremaju tijelo na reakciju uslijed straha. To su ona ponašanja koja mi prepoznajemo kao strah. Ta ponašanja mogu biti različita, ovisno o tome koliko pas osjeća intenzivan strah. Nerijetko psi kada čuju pucanj, mogu doći i u stanje panike koje iskazuju bježanjem ili skrivanjem.

Zaštita psa

Ovisno o tome kolika je razina straha, naše reakcije bit će različite, no općenito nam je cilj zaštititi psa od izlaganja podražajima koji izazivaju strah koliko je to god moguće. Zato u vrijeme pucanja treba birati mirnija mjesta za šetnju, skratiti vrijeme šetnje, u kući napraviti “zvučnu barijeru” kako koji bi prikrili zvukove koji dolaze izvana ili napraviti psu “skrovište” ako se želi negdje sakriti i ako se tada osjeća sigurnije.

Na pitanje kako se ponašati u praksi Gaćeša savjetuje: U šetnji obavezno koristite povodnik, iz razloga što životinja koja se prestraši u stanju panike vrlo lako završi pod kotačima automobila. Bez obzira koliko vas vaš pas sluša, onog trena kada se prestraši, tada aktivnost limbičkog sustava dolazi u prvi plan, dok se aktivnost cerebralnog korteksa potiskuje, a upravo je on zadužen i za naučena ponašanja. Drugim riječima, pas u stanju straha vas ne može poslušati, stoga tada nemate nikakvu kontrolu nad njime. Povodnik neće pomoći psu da se manje boji, ali će spriječiti da pogine ili da se ozlijedi.

Kako se riješiti straha od pucnjave?

Promjena emotivnog stanja životinje, odnosno rehabilitacija temelji se na desenzibilizaciji – ciljanom i postupnom izlaganju stimulansu koji uzrokuje strah (u ovom slučaju pucnju), ali vrlo malog intenziteta kako se kod životinje ne bi pojavio strah. Također za vrijeme izlaganja stimulansu (podražaju) možemo raditi na stvaranju ugodne asocijacije s pucnjem, npr. igramo sa psom određenu vrstu igre (npr. traženje hrane i sl.).

Mijenjanje emocionalnog stanja životinje nije jednostavno te zahtijeva dosta vremena, truda i planiranja

Time će pas pucanj početi povezivati s nečime ugodnim za njega, što će utjecati na smanjenje osjećaja straha. Kod ovakvih postupaka naglasak je na postupno. Izlaganje podražaju prejakog intenziteta ili prenaglo pojačavanje intenziteta zvuka, rezultirat će neuspjehom u cijelom procesu. Postupno izlaganje pucnjavi može se izvesti na više načina, no najjednostavnije je korištenjem specijaliziranih audio CD-a upravo za tu namjenu.

Zaključak?

Sve u svemu, mijenjanje emocionalnog stanja životinje nije jednostavno te zahtijeva dosta vremena, truda i planiranja, stoga niti ne treba očekivati jedan isključivi savjet koji će utjecati na nestanak straha kao rukom odnošen. No, uz planiran i sistematičan rad, te uz dovoljno uloženog vremena, u velikoj većini slučajeva možemo pomoći psima da se osjećaju bolje ili da osjećaj straha u potpunosti nestane.