To je to što me zanima!

Hrvoje Jurić nakon Alpa 12 kilograma lakši, ali presretan

Iza njega je put preko Alpa koji je završio u 50 dana i to rutom kojom još nije išao nijedan Hrvat. Iako je padao u nesvijest i dobio upalu čeljusti, kaže - isplatilo se
Vidi originalni članak

Hrvoje Jurić i ove je godine napravio nešto posebno. Nakon prošlogodišnjeg osvajanja Nordkappa biciklom, ove je godine prešao Alpe, također biciklom. Na našem portalu mogli ste pratiti njegovu kolumnu "Break The Limits" u kojoj je iznosio sve što je doživljavao tijekom 50-dnevnog puta. Budući da je riječ o velikom i napornom putu, nije uvijek bilo lako. No Hrvoje je sada u Hrvatskoj i planira nove projekte. Pročitajte što nam je otkrio nakon povratka. 

Za početak, kako si? Kakvi su dojmovi sad kad je sve završilo?  

Osjećam se odlično, Mrc'na također i moram priznati da mi se ovaj bicikl sve više sviđa. Toliko da polako pravim rutu za putovanje oko svijeta, na koje ću krenuti upravo s ovim biciklom. 

Dojmovi su različiti, iako sam još uvijek na neki način na putu. Imam puno materijala, fotografija prvenstveno, već sam završio neke reportaže, polako radim na ostalim tekstovima. Moram reći da zaista uživam u ovom što radim i Alpe su jedan od dražih, ali i svakako najteže putovanje na koje sam išao. 

Čemu te naučilo ovo putovanje? 

Svakako tome da ne smijem više uzeti ovako „ogroman komad kolača“. Prolazak kroz/preko Alpa bio je možda malo preambiciozan projekt i u nekim trenucima zaista nisam znao što napraviti od umora i iscrpljenosti. Naravno, kao i na prošlom, malo sam poboljšao svoju izdržljivost i granice, ali i naučio kako je to kad moram voziti polako. 

Bilo je i fizičkih poteškoća, zub i nesvjestica - kako si sad, jesi li se oporavio?  

Da, zbog neispavanosti, loše prehrane i vremena pao mi je imunitet i dobio sam veliku upalu čeljusti. Nažalost, ostao sam bez jednog zuba, ali sada je stanje puno bolje, polako se oporavljam i vraćam u kondiciju. Liječnik mi je rekao da neko vrijeme moram malo usporiti tempo, ali nikako odjednom. 

Koliko kilograma si lakši nakon puta? 

U ovih pedesetak dana putovanja izgubio sam oko 12 kilograma, ali to sam otprilike i očekivao. Prije putovanja naporno sam se pripremao, kroz vježbanje (spartakov trening, poseban režim vježbanja), bicikliranje, ali i prehranu. Trenutno sam na oko 80 kilograma, tako da, bez obzira kako zvučalo, nije tako strašno. 

Možeš li izdvojiti svoje najdraže i najgore trenutke ovog putovanja? 

Od jednog i drugog bilo ih je nekoliko. Svaki uspon, odnosno završetak uspona i tih zadnjih par metara do vrha prijevoja zabilježen je i sačuvan negdje duboko u mislima. Jedan od dražih trenutaka bio je zasigurno kada mi se moj prijatelj Držislav Markovina pridružio pri usponu na Stelvio. Nakon toga zajedno smo odradili uspon na još dva prijevoja, Foscagno i Eiru. Bilo je lijepo susresti i „svoje ljude“ – pri tome mislim na sasvim slučajne susrete s ljudima koji su iz Hrvatske, Bosne, Srbije i Kosova. Na takav način upoznao sam i Ensara Velijevića, jednog zaista dragog čovjeka i velikog biciklistu, kod kojeg sam boravio u Veroni. I ne samo to, upoznao sam cijelu njegovu obitelj koja me u potpunosti dočekala kao da sam dio njih. 

Teža strana putovanja bilo je vrijeme, kratak budžet i nekoliko nezgoda koje su, na svu sreću, prošle relativno dobro. Kao što sam gore naveo, gubitak kilograma je sasvim očekivan, tako da se ne brinem previše oko toga. Mnogi su se čudili kako opet putujem s malim budžetom, a imam sponzore. O iznosima i ostalim pojedinostima ne mogu govoriti, ali htio bih pojasniti to. Uz putovanje i ovakav način života ja doma imam obitelj o kojoj moram brinuti, tako da su odricanja sve veća. Valjda će ljudima ovo biti jasno i dovoljno. 

Što bi preporučio drugima kada su Alpe u pitanju? 

Ako odlučite biciklirati kroz Alpe shvatite da svi ti prijevoji neće nikamo pobjeći. Dakle, bez žurbe i „trčanja“ prema vrhu. To nema smisla, osim ako ne skidate kakav rekord. Alpe se mogu „prijeći“ na puno načina, s manje prijevoja, pogotovo ako pratite rijeke. Recimo, uz rijeke Inn, Enns i Salzach u Austriji postoji biciklistička staza koja će vas voditi kroz zaista prekrasne pejzaže, a pri tome ćete prijeći nekoliko stotina kilometara i tek jedan ili dva manja prijevoja (ispod 1500 mnv.). Dok sam putovao mnogi su me pitali kako se snalazim s vodom. Svako malo možete naići na izvore pitke vode, ali ako i ostanete bez vode uvijek se možete zaustaviti u kafiću ili pokucati na vrata i upitati. 

Je li te se neko mjesto posebno dojmilo?

Teško je izdvojiti samo jedno, zato ću ih napisati nekoliko. Gradić Guillestre, mjesto gdje sam snimio vlasnika restorana kako pjeva TBF-ovu „Alles Gut“, Verona, prijevoj Gotthard, Zell am Ziller... Sva ova mjesta ostavila su neka lijepa i upečatljiva sjećanja, što zbog ljudi, što zbog prilike u kakvoj sam tada bio. Bila je i jedna djevojka o kojoj sam pisao u jednom od tekstova objavljenim na vašem portalu, Tatjana, koja je u potpunosti bila drugačija od svih djevojaka koje sam upoznao na dosadašnjim putovanjima. 

Kakav je osjećaj biti na vrhovima alpskih prijevoja i osvojiti ih?

Odličan, u najmanju ruku. Prije dvije godine prešao sam prijevoj Tende (1871 mnv.) i od tada me Alpe sve više privlače. Siguran sam da čak i sada, kada sam ih prešao, da ću se vratiti opet na jedan od njih. Posao mi je pisati i opisivati, ali nekada vas sve to jednostavno ostavi bez riječi. Na prijevoj Bonette (2715 mnv.) penjao sam se gotovo cijeli dan. Uspon od 23 kilometra, pola od toga morao sam gurati bicikl jer sam bio u potpunosti umoran i gotovo bez snage za bicikliranje. To je bio najteži prijevoj koji sam prešao, ali osjećaj kada sam se popeo gore, taj trenutak kad sam imao prilike uživati u vidikovcu s kojeg se vide svi ostali vrhovi nešto je što čovjek jednostavno mora doživjeti.

Jesu li u planu nove ture? Možda nova knjiga? 

U planu je jedno putovanje, ali ne bih mogao reći da se radi samo o putovanju. Više bih naglasak stavio na testiranje, ali o tome još ne mogu govoriti. Knjiga još nije u planu, ali nagodinu spremam jedan veliki projekt u koji bi trebalo biti uključeno više biciklista. Zapravo, svatko tko vozi bicikl i ima želju bar malo putovati. Sve je još u ideji i trenutno sa sponzorima dogovaram sve pojedinosti.

Zahvala

Zahvalio bih se portalu 24sata, kao glavnom medijskom sponzoru, što me već drugu godinu za redom prati u mojim putovanjima i što smo putovanjem kroz Alpe objavili zaista odličan materijal. Također, zahvalio bih se i svojim sponzorima Giant, Old Spice i Samsung, što su odlučili sponzorirati moj projekt i pomoći mi oko realizacije istog. 

Idi na 24sata

Komentari 9

  • Jeeleenaayy 12.08.2014.

    Eto recepta kako skinuti kilograme, šala mala. Divim se ovakvim ljudima i ovo se stvarno zove upornost. Bravo Hrvoje, nastavi tako.

  • Mojre 09.08.2014.

    Bravo,svaka cast!!! :D

  • djurika83 09.08.2014.

    bravo hrco...svaka cast!!!

Komentiraj...
Vidi sve komentare