Djeci nije dobro govoriti “ostavi me na miru” ili “ne smetaj mi” jer će početi misliti da nema smisla razgovarati s vama ako ih stalno tjerate. A i kad odrastu, vjerojatno će se osjećati kao da svima smetaju. Radije im recite da ćete im se posvetiti čim završite posao. Izbjegavajte i “ne plači” ili “nemoj biti tužan”. Dijete se neće osjećati bolje, a i može pomisliti da s njegovim osjećajima nešto nije u redu. Bolje mu je objasniti zašto se tako osjeća. Kad ne znaju što bi, roditelji nehotice prijete poput “prestani ili ćeš imati razloga za plakanje”. No isprazne prijetnje nisu učinkovite, a djeci treba vremena da nauče neke stvari. Požurujete li dijete dok ponosno pokušava zavezati cipelu, pripazite na ton i ne radite to često.

Djeca se osjećaju krivima što žurite, no to ih ne motivira da budu brža.

Samo pričekaj dok ti se tata ne vrati kući

Ovako se djeca ne discipliniraju. Odmah riješite situaciju zato što dijete odgođenu kaznu neće moći shvatiti kao posljedicu ponašanja, a i tako se umanjuje vaš autoritet. A dok se drugi roditelj vrati, dijete će zaboraviti što je učinilo.

Zašto ne možeš više biti poput sestre/brata?

Iako je prirodno da roditelji uspoređuju djecu, ako to radite, pazite da vas dijete ne čuje jer će pomisliti da želite da je drukčije. To mu može smanjiti samopouzdanje, a i može vam zamjeriti te namjerno prkositi. Radije ga pohvalite za dostignuća.

"Znaš ti puno bolje od toga" i "bilo je i vrijeme"

Vaše dijete možda ne zna bolje. Učenje je proces, a pogreške su pritom česte. Čak i ako svaki dan isto griješi, recite mu “pokušaj to napraviti na ovaj način”. Također, izbjegavajte “ne mogu vjerovati da si to napravio” i “bilo je i vrijeme”.

Oprezno s "odlično" i "dobra curica"

Djecu nije dobro ni previše hvaliti, osobito kad su pohvale neodređene. Kad im govorite “sjajno” za svaku sitnicu koju naprave, pohvala gubi smisao jer djeca razlikuju pravu pohvalu od neodređene. Zato budite određeni i hvalite samo vrijedna djela.