Većina dječjih strahova specifična je za određeni uzrast i s vremenom nestaju sami od sebe. Ipak, od roditelja ovisi hoće li te strepnje potrajati dulje nego što treba i pretvoriti se u fiksacije. Najvažniji su strpljenje i građenje odnosa povjerenja s djetetom. Nekoliko je načina na koje im možete pomoći da pobijede svoje strahove. Igranje uloga ili skrivača pomoći će im da se oslobode straha od mraka, samoće, zatvorenog prostora ili nepoznatih situacija.

Tako grade samopouzdanje, postaju sigurniji i manje su stidljivi. Skrivajući se djeca lakše podnesu ugašeno svjetlo jer je dio igre. Dok je sakriven, čuje glas roditelja koji ga traži. Kad dijete traži, prevladava strah i neodlučnost. Igra dramatizacije omogućuje najmlađima da prevladaju strahove jer igraju i pozitivne i negativne uloge likova iz priča i bajki.

Dom pretvorite u malo kazalište, a kad djeca sama odglume strašne likove i dodaju im smiješne osobine, neće ih se više plašiti. Djeci će se svidjeti i igra “slijepog miša”. Dok s povezom na očima traže prijatelje, polako će se navikavati na mrak. 

Foto: Dreamstime

Koji god način odabrali, vrlo je važno da ne ostanete ravnodušni prema pritužbama djeteta. Njihovi strahovi možda vama jesu beznačajni i besmisleni, ali njima su golemi. Sjetite se da ni strahovi odraslih nisu uvijek realni i samorazumljivi (neki se boje paukova, dok ih drugi drže kao ljubimce).

Stručnjaci ističu kako treba očekivati oko treće godine vizualne strahove (od maski, drugačijih ljudi, možda čak jako starih), kao i one od mraka, samoće i životinja. Oko četvrte godine, uz ove spomenute, javlja se još i auditivni strah - od jakih zvukova, primjerice sirena. Kako dijete raste, i strahovi postaju realniji.

Oko pete godine polako nestaju strahovi od životinja i čudovišta, ali rastu oni od konkretnih opasnih situacija: ozljeda, pad, ugriz psa... Pred polazak u školu javljaju se strahovi od natprirodnog (duhovi, vještice), zatim strah da im je netko sakriven ispod kreveta, strah od gubitka u nepoznatom prostoru, strah od samoće, smrti i krvi.

Oko sedme godine javljaju se strahovi od lopova i opasnih ljudi, često izazvani fimovima i onim što čuju. Od osme godine postupno blijede tzv. “dječji strahovi“ te se počinju bojati realnih opasnih stvari i situacija.