Kristalna špilja (Cueva de los cristales) nalazi se u gradiću Naica u Meksiku, a otkrila su je sasvim slučajno dvojica braće, Juan i Pedro Sanchez, u travnju 2000. godine dok su za rudarsku tvrtku Industrias Peñoles bušili u obližnjem rudniku iz kojeg se vadi srebro, cink i olovo.
Ova špilja nalazi se na 300 metara dubine, a ispunjena je impresivnim, ogromnim kristalima koje znanstvenici pokušavaju istražiti. Sastoji od više komora, a ona glavna ima oblik potkove u vapnencu i ispunjena je divovskim kristalima selenita, nekim od najvećih primjeraka ikada pronađenima na Zemlji.
Onaj najveći dugačak je čak 12 metara, promjer mu je 4 metra, a teži oko 55 tona.
U špilji je toliko vruće da je teško boraviti u njoj jer se temperatura penje do 58 stupnjeva Celzijusovih, a postotak vlage u zraku kreće se od 90 do čak 99 posto, zbog čega do danas nije dovoljno istražena. Bez posebne zaštite ljudi u njoj ne mogu boraviti dulje od 10 minuta.
Inače, to područje leži na drevnom rasjedu, iznad komore ispunjene magmom koja se nalazi na dubini od oko tri do pet kilometara.
Magma je zagrijavala podzemne vode zasićene sulfidnim ionima koje su uslijed nekih kemijskih procesa u konačnici stvorile kristale. Znanstvenici procjenjuju da su se ovi ogromni kristali formirali čak 500.000 godina.