Najteže mi je bilo istrčati zadnjih pet kilometara,već sam bila pomalo i dehidrirala. Cijelu trku od 35 kilometara nisam gotovo nikoga srela ni vidjela. Čak sam mislila da sam na krivom putu jer smo se orijentirali preko karte, ali zapravo cijelo vrijeme bila sam treća! Tek su me pred kraj počeli prestizati dečki - rekla nam je Antonija Radeljić (23), zadarska interventna policajka koja je na cilj došla peta na natjecanju policajaca i policajki na 2. memorijalu Šimo Đamić kod Spačve u Brodsko posavskoj županiji 10.rujna.
POGLEDAJTE VIDEO:
Natjecalo se 59 policajaca i dvije policajke, u tjelesnoj snazi, izdržljivosti, koordinaciji, motoričkim sposobnostima,navigaciji, snalaženju u prostoru i znanju iz domene policijskog posla.
- Na zahtjevnoj utrci, peta sam stigla na cilj, i to na nepoznatom terenu, a izdvajam trenutak kad sam zapela u šikari! Htjela sam skratiti put, orijentirajući se preko azimuta. Zapela sam u drači iz koje se nisam mogla izvući, a kad mi je konačno uspjelo, morala sam se, onako izgrebana, vraćati natrag na cestu. Tu sam izgubila 10 dragocjenih minuta. Potom je slijedilo bacanje bombe. Uspješno sam je ubacila na površinu pet puta pet metara i nastavila s trčanjem. Potom je slijedila "tirolska prečica", odnosno hodanje po konopu preko rijeke dok se držiš za drugi, iznad glave. Sat vremena sam izgubila u devet kilometara prostora između prečice i veslanja. Trava i raslinje bili su mi visoki do ramena pa sam se gubila. Uslijedilo je veslanje pa alpinističko penjanje i spuštanje uz i niz branu. To nije bilo teško, ali su mi se od veslanja tresle ruke dok sam pucala u metu - prepričava nam rođena Imoćanka koja je sav napor odradila noseći 10 kilograma opreme, od kacige, do dvije obavezne litre vode i puške sa spremnicima.
Trenirala je trčeći trail utrke po Velebitu i jačanjem nogu u policijskoj teretani na poslu. Pitamo je što je motivira da nastavi do cilja kad cijelo tijelo boli i počne malaksavati.
- Isključim glavu, ne mislim, ali ne želim razočarati voditelje koji imaju vjere u mene. Motivira me i kad ljudi misle da žene neće moći završiti utrku, a kolegica i ja došle smo druga i peta među toliko muškaraca!
Pred očima mi je stalno cilj na kojem pozdravljam zastavu - kaže nam policajka koja je iz pomorske policije u Zadru prešla među interventne policajce prije 10 mjeseci, jer joj je to životna želja. Zato naporno trenira i ide na natjecanja.
- Držim da svaki policajac mora biti brz, da nam kriminalci ne mogu uteći. Teško onima koji budu bježali od mene, ulovit ću ih. Jer, nakon treninga se osjećam najbolje, kad bole svi mišići. Volim i probijati vlastite granice. Ovo mi je bilo treće natjecanje, a za njega sam dobila Zlatni štit izvezen zlatovezom i pištolj XDM.
Jedina sam MUP-ova službenica koja je završila MORH-ovo natjecanje za najspremnijeg pripadnika oružanih snaga. Bilo je to lani, a završila sam sam peta od 11 vojnikinja i 90. od ukupno 150 sudionika. E, to je stvarno bilo teško! Tada sam prvi put osjetila pozdrav zastavi nakon prolaska kroz cilj. Osvojila sam Kristal glavnog stožera MORH-a.
Sudjelovala sam i na 1. memorijalu Šimo Đamić, ali sam stigla među zadnjima. Jako sam sretna što imam podršku zapovjednika te na raspolaganju teretanu i streljanu na poslu.
Baš zato držim da policajci trebaju biti u izvrsnoj fizičkoj spremi i radim na tome - kaže žena koja na pitanje koliko trbušnjaka može napraviti, kaže "Pa koliko hoćete...", a zbog iznenađenja koje nam se ocrtalo na licu, brzo dodaje "U dvije minute sam ih napravila 94." Udaljenost od 2400 metara pretrči za devet minuta.
"Bi li pogodila jabuku na glavi fotoreportera..? "
"Bi", kaže, "gađala sam metu na 20 metara i imala 69/100 bodova, od čega dva pogotka u "desetku", odnosno najuži krug i dva u devetku, onaj do njega".
Policijsku akademiju završila je 2016/17., i kaže da nije ni nalik na seriju američkih humorističnih filmova "Policijska akademija". Namjerava upisati još i DIF i nada se postati prva žena koja će svoja iskustva i vještine kroz obuku prenositi novim naraštajima interventne jedinice zadarske policije.