Drew Gunby (21) iz Teksasa imao je samo 15 godina kada se ozlijedio u prometnoj nesreći pri brzini od 80 km/h. U siječnju 2013. vozio se s prijateljima u autu kada je vozač naglo skrenuo, izgubio kontrolu nad automobilom i udario u ogradu.
Gunby, koji je sjedio na stražnjem sjedalu, poletio je naprijed i posjekao bradu i vrat.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Jako me boljela glava, brada kao da mi je gorjela, kao i leđa. Bol koju sam osjetio nakon sudara bila je najgora koju sam ikad doživio - prisjetio se.
Trebali su mu šavovi pa je odveden u bolnicu gdje su ga poslali na CT te na magnetsku rezonancu kako bi se provjerilo da nema unutarnjeg krvarenja. Prilikom testiranja otkrili su tumor na mozgu od pet i pol centimetara, za koji su pretpostavili da je tamo već dvije godine.
Već nekoliko dana kasnije, Drewu je operacijom odstranjen tumor.
- Da nisam imao taj manji sudar, tumor na mozgu bi ostao nezapažen još tko zna koliko dugo, možda do prvog napadaja koji bi možda bio koban. To je nešto što još i danas mentalno i emocionalno obrađujem. Otvorilo mi je oči, život se ne može uzeti zdravo za gotovo - rekao je.
Nije objavljeno koji od 120 različitih vrsta tumora mozga i središnjeg živčanog sustava je Gunby imao.
- Odmah sam počeo plakati. Činjenica da imam tumor na mozgu je bila jako zastrašujuća. Vjerojatno je to bio jedan od nekoliko trenutaka slabosti koji sam sebi dopustio tijekom cijelog tog iskustva. Tumor je bio veličine pet i pol centimetara, a rečeno mi je da sam ga mogao imati između dva mjeseca i dvije godine. Ipak, nije bilo načina da se sazna - prepričava Gunby.
Drew je sam izabrao kirurga koji će ga operirati, kaže da je s njim osjetio povezanost.
- Morao sam odlučiti između dva neurokirurga. Jedan je prvo želio napraviti biopsiju, što je značilo da bi se duže čekalo na operaciju. To je značilo da je veća šansa i od potencijalnih komplikacija, a to je bio odlučujući čimbenik.
Drugo, zbog čega sam se odlučio na drugog doktora je to što su me prijatelji htjeli razveseliti pa su mi donijeli lutku vilenjaka koju sam držao u ruci tijekom razgovora s kirurzima. Prvi je tijekom razgovora stalno pogledavao prema lutki, vjerojatno misleći, koji čudni klinac, dok je drugi prvo kad je ušao u prostoriju rekao: 'Kako lijepa vila'. Nešto u meni me je potaknulo da njega izaberem, i drago mi je da sam to napravio - prisjetio se Gunby kako je odabrao kirurga.
Kraniotomija mu je obavljena 30. siječnja, samo tri dana nakon nesreće koja mu je zauvijek promijenila život. Iako je njegov oporavak u to vrijeme bio težak nije mu ostavio nikakve trajne posljedice. Redovito odlazi na magnetsku rezonancu kako bi se pratilo njegovo stanje.
- Izašao sam iz bolnice malo više od tjedan dana nakon operacije. I to je jedan od razloga zbog kojih sam zahvalan što sam tada bio tako mlad, oporavak je kratko trajao. Mlađi ljudi se brže i lakše oporavljaju - objasnio je.
Osim što je neko vrijeme bio u zaostatku na faksu, život mu se normalno nastavio dalje.
Danas živi s ožiljkom na bradi i rupom u mozgu, uz emocionalne ožiljke koji su nastali spoznajom da mu svaki dan može biti posljednji.
- Ovaj događaj mi je pokazao da čovjek može umrijeti bilo koji dan, bez ikakvog posebnog razloga. I zato želim živjeti svoj život, svaki dan kao da je zadnji. A ako se dogodi da nekoliko dana zaredom na večer zaključim da nisam ih proveo radeći ono što želim, znam da nešto moram promijeniti - objasnio je Gunby.