Na kraju mog puta je hala, niz radionica, puno metala, sve vrvi dečkima. Onda gdje počinje priroda, e tu sam ja, moja mala radionica, ovako nam je nekako objasnila telefonom Ivana Biončina kako da dođemo do njene tekstilne radionice na ulazu u Koprivnici i Instituta održive mode. Kao da je time oslikala početak svoje čarobno zelene priče u kojoj svoju odjeću boji podravskim višnjama i kamilicom, torbe radi od onog zelenog dijela ananasa, a haljine za djevojčice od koprive. Da, dobro čitate, koprive...
POGLEDAJTE VIDEO:
- U Finskoj sam našla malu proizvođačicu koja radi tekstil od koprive koju kombinira s organskim pamukom ili konopljom. Oduševio me taj materijal koji je toliko prekrasan i poseban. Zapravo, i ja želim zasaditi nešto koprive pa eksperimentirati. Sad sam još mala, ali imam veliki san da jedan dan napravim svoju proizvodnju sirovina, da sama proizvodim tekstilne materijale koji bi bi bili potpuno prirodni i biorazgradivi – kaže nam Ivana, inače magistra inženjerstva tekstilne tehnologije koja je pokrenula svoju priču prema održivoj modi.
Prošle jeseni je otvorila svoj institut, sad se sprema na prvi veliki test prodaje. Lageri s odjećom su puni, radionica pršti energijom, ali priznaje Ivana da istovremeno osjeća uzbuđenje, ali i da joj je sve početnički zastrašujuće. No u svoj san duboko vjeruje. Ona je pokrenula kutak za održivu modu i kod nje nema mjesta za umjetne materijale, plastiku, poliestere i boje koje su neprijatelji prirode. Njene majice i haljine samo su od organskog pamuka, jute, konoplje i spomenute koprive koju naziva "zelenom čarobnicom".
- Prognostičari su ocijenili da će to biti biljka desetljeća u tekstilnoj industriji i da ima golemi potencijal. Japanci su je uzeli pod svoje i počeli uzgajati za tekstil, a i britanski princ Charles čak je ima na svom imanju. Ja je koristim za bojanje, a materijal još kupujem - kaže Ivana.
Stoljetni lan i konoplja
Sav brižno odabrani materijal je biorazgradiv, organski i veganski te ga nastoji naći u Europi, a od lokalaca kupuje "stoljetni" lan i konoplju pa objašnjava da su to materijali koji se unazad 4-5 generacija proizvode u istoj obitelji.
- Nalazim ih po sajmovima i po kućama. Obično su u balama, a onda od toga krojim svoju odjeću – otkriva Ivana svoju filozofiju odabira materijala.
Njen svijet oduvijek je bio protkan tekstilom i prirodom. Još kao dijete odlazila bi u samoborske šume i punila baterije. A kod kuće bi uvijek gledala majku i ujnu kako šivaju. Odrasla je uz iglu, ali bi promatrala i sestru koja bi uvijek nešto prekrasno crtala. A onda se Ivana još kao tinejdžerica primila posla i počela šivati sama svoju odjeću. Bila je inspirirana magazinima i modelima iz 90-ih. Nastavila je svoju ljubav i talent na studiju tekstila, a sada se odlučila napraviti nešto bitno drugačije. Primijetila je da je na scenu stupila generacija Z koja misli o prirodi, shvaća da moramo nešto žurno napraviti kako bi spasili svoj život na Zemlji. Zajahala je taj val i preselila se u Koprivnicu, udahnula inspiraciju kraja, koji ima dugu povijest tekstila, a onda je teoriju, koju je učila na fakultetu, pretočila u praksu.
Njeni materijali su prirodni, veganski i biorazgradivi te sve mora biti certificirano jer zna da je na tržištu puno manipulacija s epitetima "organsko". Tako od pinatexa radi torbe i modne dodatke. To je materijal koji se koristi kao zamjena za kožu, a izrađuje se od lišća ananasa i u svijetu mode predstavlja inovativni materijal do kojeg je teško doći. Ivana je uspjela.
Nježna žuta boja od kamilice
A tu je i bojanje ili bojadisanje, kako će to Ivana stručno reći, za koje koristi opet biljke, od sjemenki avokada i organskog zelenog čaja, do domaće kamilice pa i podravske višnje.
- Jedva čekam proljeće kad niknu biljke koje ću brati i hvatati njihovu energiju pa s njima bojati. Važno je uhvatiti taj čarobni trenutak samonikle biljke koja daje boju. Kamilicu uzimam za nježno žutu boju – otkriva nam Ivana i ozareno se smije, kao da taj tren ispija svježe pripremljeni domaći čaj od kamilice.
OK, morali smo pitati, kako izgleda majica nakon pranja koja je bojana kamilicom, priznajemo da smo skeptični...
- Ne skida se. Tijekom bojanja koristim sol i onda boju fiksiram octom – smije se Ivana te dodaje kako njene tkanine nisu savršeno bojane, nego se uvijek dobiva neki mali uzorak, to je dio tog prirodnog procesa proizvodnje. Kod nje nije ništa konfekcijski niti industrijski napravljeno i svaki komad odjeće jedinstven je.
Odjeća kao obiteljsko blago
Pitali smo i koliko traje odjeća koja je organska i od prirodnih materijala.
- Voljela bih da se moji komadi prenose generacijama, s majke na kćer pa na unuku... Da to postane obiteljsko blago. To nije brza moda koja se lako dere i baca, tkanina je izdržljiva i mora otpratiti generaciju pa i dvije. A želja mi je, kada prodam neki komad odjeće, dati i "recept" što se od njega može napraviti jednom kad nekome dosadi moja haljina ili majica. Dati upute kako napraviti jastučnicu, torbu ili nešto slično. Na ovo gledam dugoročno i to je cilj moje održive mode, da se rade predmeti koji traju – kaže Ivana i otkriva da od 'restova', koji uvijek nastanu u procesu krojenja, radi gumice za kosu koje vesele djevojčice.
O cijenama kaže da se sve kreće od 100 do 800 kuna po komadu jer želi biti cjenovno pristupačna. Svoj dizajn opisuje kao jednostavan i minimalistički.
I opet kroz smijeh kaže da to nije odjeća koju bi nosio njen muž (možda je korpulentniji, nismo pitali), nego je to više moda za urbane dečke, a modeli blizu unisex modi.