Kad se očekuje novorođenče, ono što većina roditelja želi što prije doznati jest je li sve u redu i kojeg je dijete spola. Neki tvrde da su jednostavno radoznali, a većina želi znati spol kako bi pripremila opremu za dijete u odgovarajućoj boji. Nismo ni svjesni da takvim razmišljanjem uskraćujemo djeci mogućnost da se razvijaju slobodnije.  

- Rodne su uloge duboko ukorijenjene u našem društvu. Izravno i neizravno djevojčicama se šalju poruke da moraju biti nježne, drage, nasmiješene, dok se od dječaka očekuje da budu hrabri, aktivni, da se zauzimaju za sebe -  govori nam Tea Knežević, magistra psihologije i praktičarka terapije igrom. 

Dodaje kako su brojni načini kako društvo to čini, na primjer, ako se djevojčica rasplače jer ju je nešto povrijedilo za nju se kaže da je nježna i osjećajna, a kada dječak učini isto naziva ga se plačljivkom. 

Takav pristup  šalje pogrešnu poruku i zato što djeci daju zabrane ili dozvole za određene osjećaje što može biti štetno za njihov socioemocionalni razvoj. Pretjeranim isticanjem spola šalje se poruka da se očekuje da se dijete ponaša, ali i tretira, prema nepisanim stereotipnim “pravilima” za određeni spol, koja djeca uče od najranije dobi. Koliko je podjela na muško-ženske igre ili odjeću rezultat djelovanja okoline, a ne nešto urođeno dokazuju roditeljska iskustva. 

Nena se sjeća da je njezin sin progovorio kao djevojčica jer je imao stariju sestru s kojom se i igrao s lutkama. Nosio je i jaknicu koja je njoj bila premalena boje ciklame i crvenu kapu “baš kao seka”. Tek kad je pošao u vrtić i došao u dodir s drugim dječacima počeo je birati autiće i ponašati se grublje. - Redovito vidimo kako se za maškare dječaci odijevaju u superheroje, a djevojčice u princeze i vile. 

Roditelj koji ne želi podržavati stereotipe i ograničavati svoje dijete dopustit će dječaku da isprobava haljine i suknje, ili djevojčici da se maskira u Batmana ili nekog drugog superjunaka bez slanja poruke da to nije u redu - napominje Knežević i dodaje da je velik problem ako djeca dožive podsmijeh ili izravnu kritiku kada učine nešto što nije karakteristično za njihov spol. To im stvara osjećaj krivnje i neprihvaćenosti. - Najbolja smjernica za kupnju igračaka, knjiga, odjeće i ostalog jest da se prati djetetov interes, a ne da se vodimo time što mi mislimo da bi dječaka ili djevojčicu trebalo zanimati – poručuje psihologinja.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!