Mi pod bor nismo dobivali darove, niti itko u selu. Zapravo, nisam nikada ni čula da se to radi sve dok nisam došla kao djevojka u Zagreb - prisjetila se svojeg djetinjstva Anica (67) koja je odrasla u malom selu pokraj Požege u Slavoniji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Iako darova nije bilo, djeca su se blagdanima veselila zbog drugih stvari. Kaže da su tjedan dana prije Božića izrađivali ukrase za bor. Orahe bi umakali u smjesu vode i brašna i tako ih bojali, ili su ih namočili pa uvaljali u brašno. Također, pripremili su male jabuke, na njih stavili končiće kako bi ih mogli objesiti na bor. Od slame su izrađivali vjenčiće.
- Znali smo na bor stavljati i bombone zamotane u zlatni papir, to je zapravo bio šećer, ali drugih tada nije bilo - kazala je ova simpatična žena i nastavila:
- Majka je pripremala slastice, a mi smo joj pomagali. Radila se hladetina, pekao odojak, ali samo ponekad, ako ga je bilo, a stol je bio prepun kolača. Dan prije badnjaka otac je odlazio u šumu po bor, nije bio jako velik - dodala je.
Bor se kitio na Badnjak, ali nije stajao na podu već je visio u jednom uglu kuće. Pred večer se unosila slama i stavljala na pod, a djeca su na njoj sjedila i pjevala. Imali su još jedan običaj.
- Kada smo sjeli za stol na Badnjak, tamo je stajala posudica s očišćenim češnjevima češnjaka i med. Svi smo prije večere uzeli jedan češanj, umočili ga u med i pojeli. Sjećam se da je okus bio grozan, ali to je bio običaj koji je simbolizirao nešto. Nažalost, ne mogu se sjetiti što - ispričala je i dodala da su nakon posne večere otišli su na polnoćku.
U noći s Badnjaka na Božić svjetlo se u kući ostavljalo upaljeno cijelu noć - ako prolazi putnik da vidi svjetlo i dođe se ugrijati i okrijepiti. Jelo se sa stola nije micalo i nudilo se svakome tko bi ušao u kuću jer za Božić nitko nije smio biti gladan.
U nekim krajevima su se u kuću unosili panjevi
Hrvatski narodni običaji razlikovali su se od kraja do kraja, ali svima je bilo zajedničko što svečanije dočekati Božić. Na primjer, u Dalmaciji se nekada, a možda se to radi ponegdje i danas, sjeklo drvo masline pa se komadom drveta - badnjakom - hodalo oko kuće. To je činio najstariji član obitelji.
Potom bi s njime ušao u kuću, stavio ga iznad kamina i blagoslovio svetom vodom. Badnjak je tamo stajao i prema njemu su se odnosili s velikim poštovanjem. Posipali bi ga pšenicom, vinom, hranom...
Kada su ga zapalili, bilo je poželjno da gori sve do Sveta tri kralja, a ako atra do tada ne bi tinjala, to je bio loš znak - da će tu kuću zadesiti nesreća. Pepeo se posipao poljima, vinogradima, voćnjacima, vrtovima i maslinicima kako bi godina bila plodna, a zemlja im darovala puno plodova.
I u drugim krajevima je bio običaj unijeti panj u kuću i zapaliti ga, i nadati se da se neće ugasiti do Sveta tri kralja. Ponegdje su se unosila po tri panja koja su predstavljala Sveto trojstvo.
Prvi okićen bor bio je u Splitu 1895.
Vjeruje se da je prvi bor okićen u 16. stoljeću u Njemačkoj, a u našim krajevima u Splitu 1895. godine. Do tada su se kuće uređivale cvijećem i grančicama, zelenilom, voćkama, ukrasima koja su najčešće izrađivala djeca... Između ostalog, bio je običaj da se otrgne grana voćke, stavi u vodu pa okiti kuglicama napravljenima od tijesta.
Od kada se stavljaju jaslice?
Najstarije jaslice u Hrvatskoj i danas se čuvaju u vrtnoj kapeli kod franjevaca na otoku Košljunu kod Krka. Majstor koji ih je napravio nije poznat, a datiraju iz 17. stoljeća. Ljudi su u svoje kuće počeli stavljati u 19. stoljeću.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: