Neki u duhove vjeruju, drugi to nazivaju glupostima o kojima ljudi pričaju nakon "napušavanja". Međutim, postoje svjedočanstva ljudi koji su ih imali u svojim kućama. Većina njih uselila je u svoje nove domove, ne znajući da su ukleti. Ponekad je znalo proći nekoliko tjedana ili mjeseci dok nisu počeli primjećivati čudne zvukove i ukazanja.

Često kažu kako imaju osjećaj da nisu sami i da ih netko gleda, da stoji tik do njih ili im dira kosu. Najčešći zvuk koji čuju su koraci, a znaju osjetiti i nagli pad temperature, kao hladan povjetarac, što je jedan od znakova da je duh u blizini. 

Svoja iskustva napisali su na portalu experienceproject.com:

Kuća izgrađena na putu vještica

Odrastao sam u ekstremno opsjednutoj kući u Lancashire. Tek kasnije smo saznali da je izgrađena na putu kojim su prolazile vještice. Sestra i ja smo još kao djeca tamo viđali prikaze; čovjeka sa šeširom koji je izlazio iz ormara i mladu kovrčavu djevojku na dnu stubišta. Naš konj za igru kretao se po sobi sam. Moji roditelji su čuli bebu koja plače, a svi smo slušali korake po stubama.

Znali smo vidjeti kako se kvaka na vratima spavaće sobe miče gore-dolje. Kad smo bili malo stariji, roditelji su pozvali svećenika da blagoslovi kuću. Kad je obred počeo, psi su odjednom počeli režati, vrata su se otvorila i čuli smo korake kako se udaljavaju niz kodnik, duh kao da je bježao.

Našu kuću opsjeda šest duhova

Kad smo suprug Alex, naši sinovi blizanci i ja uselili u tu kuću 2005. godine i sve je bilo savršeno. Tri tjedna kasnije stavljala sam dečke spavati i učinilo mi se da krajičkom oka vidim Alexa kako stoji iza mene. Ali, bila sam sama s djecom u kući. Par dana kasnije otišla sam sa sinovima u kupovinu, a Alex je ostao sam kod kuće, za računalom. Ispričao mi je  da je čuo ulazna vrata kako se otvaraju i zatvaraju.

Milsio je da smo se vratili i pojurio u dnevni boravak, ali mi smo tada bili u trgovini. Pomislio je da netko provaljuje pa je pregledao cijelu kuću. Znam viđati muškarca u kombinezonu, on najčešće stoji kraj mene. Pojavi se i dječak koji se smiješi i ulazi pa izlazi iz zida. Pokažu se i još jedan dječak te djevojčica odjeveni u staru odjeću nalik onoj kakva se nosila prije 200 godina, mislim da su brat i sestra. Još viđamo duh mačke i žene. 

Ali, svi ti duhovi nas ne gnjave, prijateljski su raspoloženi i samo se pojave ili proizvedu neki zvuk. Već smo navikli na njih. Inače, ta kuća izgrađena je između 1800. i 1900. godine.

Kuća moje bake bila je mrtvačnica

Kao mala djevojčica odlazila sam baki, ali se ne sjećam puno toga. Znam da je njezina kuća nekada bila mrtvačnica, prije nego ju je ona kupila. Sjećam se priča o tatinim prijateljima koji su tamo prespavali, u dnevnoj sobi. Pričali su da čuju korake i škripanje daski od poda iako oko njih nije bilo nikoga.

Živi nasuprot kuće serijskog ubojice

Živim preko puta farme, bivšeg prebivališa Herba Baumeistera. On je navodno tamo zadavio 18 homoseksualaca, najčešće u unutarnjem bazenu. Kad sam doselio nasuprot te farme, nisam previše razmišljao o njemu niti o tome koliko je strašan već o sadnji rajčica i zelenih paprika. Ali, jednu noć ugledao sam ukazanje muškarca u crvenoj košulji i crnim trapericama. Izgledao je kao da mu nije neugodno što se mota oko farme.

U prva dva mjeseca života u novoj kući sanjao sam samo krv i nasilje. Netko me proganjao i davio, neka grozna sila. Znao sam u vrtu čuti kako me netko zove ili osjetiti nečije prste u kosi. Jedno veče nestalo je struje, a ja sam počeo vikati da se ne bojim i viknuo sam: "U ime Isusa, otiđi odavde!". Tada se prolomio zvuk kao da je netko svom snagom bacio lonac po sobi i struja se vratila.

Posjećuje me duh trudnice koja se ubila

Kuća u kojoj živim opsjednuta je duhom  trudne djevojka koja je počinila samoubojstvo prije nego sam doselio tamo. Često krajičkom oka vidim čudne stvari ili noću čujem plakanje i jecanje u drugoj sobi. Ponekad me to straši, ali dovoljno sam razuman da znam kako se be trebam bojati. Energija te žene je nježna i tužna, ne bijesna ili opasna. Ponekad razgovaram s njezinim duhom i to ju smiruje.