Josipa Adakovića pronašli smo u dvorištu obiteljske kuće u Virju, gdje je bio u punom radnom zamahu ispred štaglja ili kako se to danas kaže gospodarske zgrade koja ove godine slavi 101. rođendan. Izrađivao je jednu od svojih drvenih unikatnih stolica po kojima je poznat u Virju i okolici. No, prvo nam je pogled zapeo za štagalj, koji je 1923. godine gradilo nekoliko desetaka majstora.
POGLEDAJTE VIDEO:
Adaković nam je pojasnio kako je njegov štagalj u ono vrijeme bio pravo remek djelo, koji je sa svojim dimenzijama 38 metara dužine i 10 metara širine još uvijek najveći u tom dijelu Podravine. Osim zidova sa u ono vrijeme tradicionalnim boltama od cigle, izgrađeni su i temelji koji i dan danas bez problema drže drvenog diva.
- Prema pričanju moje bake utrošeno je 100.000 cigli. U dvorištu je bila iskopana rupa u kojoj se gasilo vapdno koje se koristilo u gradnji umjesto cementa. U štaglju se nekad držalo sijeno, žitarice i oprema koja se koristila u poljoprivredi. U mojem je vlasništvu polovica štaglja, dok je drugu polovicu naslijedila druga obitelj koja živi u susjedstvu i stoga smo ga pregradili - pojašnjava nam 66-godišnji umirovljenik.
Kaže kako se nekada gradilo jako kvalitetno jer je građevina sačuvana u izvornom zdanju. Prije 20-ak godina su samo stavljene nove letve na krov. Na stogodišnjem zdanju vidljivo je manje napuknuće od jednog od potresa, ali i dalje ponosno stoji. Jedan dio zida štaglja Josip je ukrasio i tradicijskim poljoprivrednim alatom kojeg je očuvao, a koji su nekada koristili djedovi i bake u obradi zemlje. Danas mu služi kao garaža i ostava drvo, ali i alat koji koristi u izradi stolica od dasaka starih bačvi odnosno od "doge" kako te daske zovu u Podravini.
- Uglavnom umirovljeničke dane provodim u svom hobiju s ciljem da udahnem starim bačvama, koje su generacija štaglja, a poneke i starije od kojih izrađujem stolice, novi život. Jer danas se vino uglavnom sprema u bačvama od rostfraja, a drvene bi završile kao ogrjev - ponosno nam pokazuje nekoliko stolica. Veličina stolica zavisi od veličine bačve kakva mu dođe u ruke. Neke imaju naslon, a neke noge u obliku slova X dok su druge poput obrnutog slova Y. Radi to iz hobija.
Stare bačve su rukom rađene od kvalitetne hrastovine debljine od dva, a neke veće i preko tri centimetra.
- Samo oni imućniji su imali hrastove bačve, a oni manje su vino i rakiju držali u bačvama od akacije, duda, brijesta… Nekada su bačvari bili jako na cijeni, ali je i taj zanat izumro pa ja nastojim sačuvati nešto od te stare umjetnosti - pojašnjava Josip. Svi koji dođu kod Josipa vole sjediti na stolicama od kojih su neke visoke poput barskih i daju osjećaj da su u lokalu, a ne u njegovoj dvorišnoj prostoriji koja služi za druženje.
Za izradu jedne stolice potrebno mu je nekoliko dana radeći svaki dan po par sati i to tek kad nađe bačvu koja je zdrava, što znači da u drvo nije ušao crv.
- Daske očistim i ostružem te navučem premaz koji ih štiti od crva. Nakon sušenja, nanesem boju i prevučem drvo lakom da ne upija vodu. Sve radim ručno i uživam u radu s drvetom. Nekim stolicama dodam i metalni obruč koji skinem s bačve kako bi osoba koja sjedi na stolici držala noge na obruču i tako doista izgleda kao barska stolica iz nekog kafića. Male stolice sam napravio za svoje unuke - s ponosom nam priča Josip Adaković, zaljubljenik i čuvar starina.