Ukrašavanje božićnog drvca često se smatra poganskom tradicijom štovanja zimzelenog drveća. U Njemačkoj je 1521. ukrašena prva jela. Običaj je prihvaćalo sve više ljudi, ali u Hrvatskoj nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća, kada postaje popularan pod njemačkim utjecajem.

- Kićenje drvca je više etnološka tradicija. Stablo simbolizira vezu neba i zemlje, korijenje koje je u zemlji i ide prema nebu. Kršćanstvo je prihvatilo bor jer su zimzelena drvca ravnija pa je simbolika još veća - rekao je za Dnevnik.hr fra Zvjezdan Linić.

Prvi kršćani slavili su samo Uskrs jer se ne zna točan dan Isusovog rođenja, a Božić se počeo slaviti u Rimu u četvrtom stoljeću. Pretpostavlja se da se Božić slavi 25. prosinca jer su tada pogani u Rimu slavili Rođenje nepobjedivog Sunca, čija se simbolika svidjela predstavnicima mlade Crkve.  

Iako ne postoji dilema kada treba početi s ukrašavanjem, mnogi ne znaju do kada treba držati okićenu jelku.

- Božićno drvce i jaslice se drže do nedjelje nakon Tri Kralja, to jest, blagdana krštenja Isusovog. Tada je zadnji dan božićnog vremena. Ponedjeljak nakon toga je običan dan pa je za očekivati da se borovi raskite - rekao je fra Zvjezdan Linić.

Običaj je danas duboko ukorijenjen u kršćanskim zemljama, ali je popularan i u zemljama gdje nema kršćana, kao na Dalekom istoku.