Biti zajedno i graditi zajedništvo nije isto, iako se tako čini. Zapravo je, upozoravaju psiholozi, velika razlika. Biti s nekim ne znači da ste doista i duhom s njim, a o količini emocija koje ulažete u odnos s partnerom ovisi to koliko će vaša veza biti čvrsta. 

Bezbroj je razloga koji mnogima mogu pasti na pamet da opravdaju zašto uz fizičku prisutnost ne dijelimo i svoju nutrinu, u rasponu od umora do pojašnjenja da ne znamo kako drukčije živjeti nego onako kako živimo. Ako češće puštate partnera da govori i kimate, a zapravo ne biste mogli ponoviti što vam je rekao ili s druge strane želi vam nešto reći, a vi ga prekidate uz isprike da ste umorni ili vas boli glava, znači da ste upravo vi slabija karika te veze. 

Mnogi će takvo ponašanje nazvati zaštitom svojeg privatnog prostora, ali zapravo je riječ o odsutnosti i nezainteresiranosti. U knjizi “Four Keys to Collaboration Success” Lukasa i Andrewsa iz 2006. opisuje se razlika između zajedno i zajedništva. Neki smatraju da ako zajedno rade s partnerom neke aktivnosti da je to zajedništvo. Ali autori su napomenuli kako i tada postoje različite razine intenziteta uz koji smo prionuli tom poslu koje čine razliku. 

Možete zajedno prekopati cijeli vrt, ali ako je svatko bio u svojim mislima, zapravo ste bili odvojeni kao da ste sami. Katkad su ti nevidljivi zidovi koje podižete oko sebe krivi za ono što biste voljeli, ali ne možete ostvariti. Nevidljivi zidovi odbijaju ljude od nas, jednako one koje bismo voljeli imati bliže sebi kao i one od kojih se želite obraniti. Ali koliko je važno da svuda i u svakom trenutku budete spremni obraniti se od “uljeza“ koji bi upali u vaš privatni prostor, zar vas doista salijeću svakog dana osobe koje žele nešto od vas? 

Zapravo, upozoravaju psiholozi, svojim obrambenim stavom tjerate od sebe mogućnost da vam se dogodi i nešto lijepo. Jednako kao što pretjeranom brigom zaboravljate opustiti se i uživati u životu. A u vezi je to posebno važno osvijestiti. Jer iako ste odabrali partnera da s njime dijelite život, ne uzimajte ga olako i zdravo za gotovo smatrajući da ste samim činom ulaska u brak dali dovoljno. Uz nisku razinu angažmana, napominju Lukas i  Andrews, možete živjeti s partnerom, ali koliko emocija unosite u vezu pokazat će način na koji reagirate na partnerove zahtjeve ili molbe. 

Ako ste zamolili partnera ili partnericu da vas prati na liječnički pregled kojeg se pribojavate, a dobili ste odgovor tipa “pa, dobro, ako ti tako želiš, ali mislim da ti zapravo doktor ne treba“, živite s partnerom koji ulaže vrlo malo u vaše zajedništvo. Drugi je odgovor pokazatelj nekoga kome je ipak malo više stalo: “Dobro, ići ću s tobom, ako to zaista želiš“, a partner koji gradi duboko zajedništvo reći će: “Naravno da ću ići s tobom, ne boj se, siguran/na sam da će sve biti u redu!“. Pozitivno je u sva tri slučaja da je uz vas partner koji je spreman presložiti svoje obveze zbog vas, ali u slučaju prva dva odgovora pred vama je razgovor o tome kako zamišljate svoju vezu i budućnost.  

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!