Na trgovini začinima se zarađuje ogroman novac, pa stoga ne čudi što postoje i oni koji pokušavaju skupo prodati proizvode slabije kakvoće tvrdeći da su autentični, piše Euronews.
POGLEDAJTE VIDEO: Čudesna kurkuma
Stručnjak za začine
Bilje i začini su svakodnevni posao Alexandera Veuvea. On je voditelj prestižne specijalizirane trgovine Le Tour Du Monde En Epices u Bruxellesu te kao stručnjak jamči da su proizvodi koje prodaje najviše kvalitete. No itekako je svjestan da je prevara rizik u ovom poslovanju.
- Obično se vara na skupim začinima poput šafrana. Začin vrijedi koliko i zlato, pa je očito da je zato velik interes prevaranata. Začini u prahu su također na meti jer se lakše mogu krivotvoriti. Zato sami izrađujemo začine u prahu i kupujemo samo cjelovito začinsko bilje koje potom sami meljemo u prah - ističe Veuve.
Organizacije za borbu protiv falsifikata
Zajedničko istraživačko središte Europske komisije u Geelu u Belgiji domaćin je tzv. European Food Fraud Detection and Prevention Unit (EFFDP), europske jedinice za otkrivanje i prevenciju prijevara s hranom. Znanstveni timovi ondje analiziraju uzorke začina uvezenih u Europu koristeći suvremene tehnologije, a u pojedinim slučajevima čak rabe metode nalik onima u policijskim istragama. Najsnažniji alat koji imaju na raspolaganju je DNK analiza. Genetička mapa začina može indicirati postoje li u njemu strani biološki elementi.
Najčešći načini prevare odnose se na miješanje jeftinijih biljaka ili dodavanje boja kako bi se začin doimao autentičnijim ili atraktivnijim. Možda niste znali, ali najstariji začin na svijetu je cimet, dok se najviše trguje paprom. Šafran je najskuplji, a Indija je najveći globalni proizvođač začina.
Začini su izvrstan izvor vitamina i minerala, pa je tako čili papričica bogata vitaminom C. Falsificiranje začina stoga nije samo ekonomski rizik, nego predstavlja i rizik za ljudsko zdravlje.
Antoon Lieves, molekularni biolog koji radi za EFFDP ističe kako se najčešće pokušava falsificirati šafran.
- Pronašli smo jedan ili dva uzorka u kojima uopće nije bilo šafrana, a sekvencijska analiza je pokazala da su pokušali pod šafran prodati šafraniku, posve drugu biljku. Sličan je problem i s kurkumom, pa smo tako znali naći uzorke u kojima je umjesto kurkume bilo mljevene paprike koju su obojali kako bi nalikovala kurkumi - pojašnjava Lieves.
Analiza spektroskopijom
Set istraživačkih protokola omogućuje otkrivanje prevara, a svaki od njih otkriva samo dio zagonetke. Među moćnim metodama je spektroskopija koja ne zahtijeva posebnu pripravu uzorka i omogućuje brze rezultate jer se promatraju molekule uzorka laserskom zrakom.
Jone Omar je kemijski analitičar i kaže da je riječ o vrlo sigurnoj metodi.
- Spektroskopija se u osnovi temelji na zraci svjetlosti koja dodiruje uzorak, zbog čega molekule vibriraju i tada dobivamo očitanje svjetlosnog spektra vibracije tih molekula. Kad se usredotočimo na čistu namirnicu, onda dobijemo i čisti spektar. Kad se jave promjene i nešto se dodalo namirnici, vibracije molekula su drugačije - pojašnjava Omar.
Dodatno, rendgenska tehnika fluorescencije također se koristi za neinvazivnu analizu umjetničkih djela radi utvrđivanja autentičnosti, a otkriva jesu li u biljnom uzorku prisutni anorganski materijali poput pijeska ili gline. Kemijski testovi poput tekućinske kromatografije i tandemske masene spektrometrije omogućavaju odvajanjem molekula utvrđivanje činjenice postoje li tragovi vanjskih boja ili ne. Iste se tehnike također koriste za stvaranje kemijskih otisaka začina, koji tada mogu pružiti još detaljnije informacije o prirodi uzorka.
Ako se potvrdi da je riječ o krivotvorini, postoje posljedice.
- Među mjerama je i ta da možete poslati inspekciju kako bi provjerila tvrtku, provjerila knjige, papire o transportu te utvrdila sljedivost začina i pronašla njegov izvor - ističe voditelj EFFDP-a Franz Ulberth.
Ono što otežava kontrolu jest činjenica da se začini uvoze iz više zemalja. Na rastućem globalnom tržištu, korištenje ovih metoda je ključno za certificiranje i kvalitetu proizvoda.