Bambi, Lunjo, Maza, Mickey Mouse, Šiljo, Lessie, Garfield..., samo su neki od svoj djeci svijeta znanih junaka crtanih i igrani filmova te stripova i priča uz koje uče o lijepim i manje lijepim stranama života. Budući da i omiljeni dječji junaci knjiga i filmova imaju ljubimce, na primjer Harry Potter ima bijelu sovu Hedwiga, tako i sami žele imati ljubimca uz sebe, a stručnjaci im daju za pravo, ako su roditelji do kraja osvijestili ono što ih očekuje.
- Nabavljajući kućnog ljubimca roditelji moraju biti svjesni obveza i odgovornosti koje preuzimaju. Svoj odnos prema životinjama dijete najčešće gradi prema modelu roditelja. Ako je vaš odnos prema kućnom ljubimcu pun pažnje, nježnosti i ljubavi, vjerojatno će se slično prema životinjama odnositi i dijete. A ako nemate afiniteta prema životinjama ili smatrate da vam je ljubimac teret, možda je ipak bolje da ga ne nabavljate - savjetuje Kristina Bačkonja, diplomirana psihologinja u psihološkom centru Proventus, i dodaje kako treba biti svjestan da životinja nije igračka i da će njezin dolazak u obitelj trajati do kraja njihova života, a ne do prvog godišnjeg odmora.
Naša sugovornica smatra normalnim da se djeca zanimaju za životinjski svijet jer se njihov svijet uglavnom sastoji od realnih ili imaginarnih životinja. Koliko nas intrigira taj suodnos ljudi i životinja dokazuje i veći broj istraživanja provedenih posljednjih godina, a u čijem je središtu upravo odrastanje uz kućne ljubimce i uloga koju oni imaju u socioemocionalnom razvoju djece. I istraživanja su dijelom potvrdila ono što je i vidljivo - da nam godi imati životinje uza sebe, ali i više od toga.
- Znanstvenici potvrđuju važnost odnosa sa životinjama, iako mehanizmi tog odnosa još nisu potpuno razjašnjeni. Kućni ljubimci nerijetko zauzimaju ulogu člana obitelji, s njima se razvija emocionalni odnos i oni često pružaju osjećaj podrške - govori psihologinja i dodaje kako djeca koja odrastaju uz ljubimce doživljavaju ih kao posebne prijatelje, važne članove obitelji, izvore zabave, fizičke sigurnosti i zaštite.
Njezine riječi potvrđuje majka Sanja koja se sjeća kako se njezina kći Petra nakon razvoda toliko vezala uz ljubimca, malog jorkširskog terijera kojeg su tada nabavile, da je počela crtati svoju obitelj sa psićem na mjestu očeva lika. “To je“, sigurna je Sanja, “pomoglo Petri da lakše i bez trauma preboli razilazak svojih roditelja“. No životinje djeluju i na razvoj odgovornosti i osjećaja prema drugima jer preuzimajući odgovornost za opstanak nekog živog bića, napominje naša sugovornica, djeca se uče disciplini, strpljenju, požrtvovnosti, nježnosti i samilosti, ali sve u svoje vrijeme...
- Ako je dijete mlađe od pet godina, roditelji ne bi trebali previše očekivati od djeteta. Prvi bi ljubimac tada mogla biti akvarijska ribica i dijete može, uz roditeljske savjete i pomoć, obavljati gotovo sve u njezi i brizi za nju. Adolescenti se pak za svog mezimca trebaju i mogu samostalno brinuti što znači da ga hrane i vode u šetnje. Tako stječu i određene radne navike, a slobodno vrijeme provode zdravije i efikasnije nego da su, primjerice, igrali videoigrice ili proveli vrijeme na računalu. Djeca koja imaju kućnog ljubimca lakše uspostavljaju odnose s vršnjacima jer ljubimac potiče komunikaciju, a s time raste i djetetovo samopouzdanje. Mnoga su istraživanja pokazala da se djeca koja imaju ljubimca i žive u povoljnijoj obiteljskoj klimi bolje razvijaju u skladu sa svojom dobi. Osim svega nabrojenoga, istraživanja su otkrila i da su djeca koja odrastaju uz ljubimce manje sklona alergijama i smirenija, a s druge strane život sa životinjicom djetetu donosi susret s rađanjem, bolešću i smrću, pa ih pritom roditelji mogu i poučiti kako da se postaviti u tim situacijama. Stoga psihologinja Bačkonja zaključuje:
- Uvijek čekaju sretni kada dođemo kući, osjećaju našu tugu, sreću, bijes, a uvijek nas vole jednako i uvijek smo im dragi, a zauzvrat traže malo ljubavi i pažnje. Pa tko bi im odolio?
Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!