Moderna teorija odnosa temelji se na podjeli partnera na tzv. "reachere" - one ambiciozne u ljubavi te "settlere"- skromnije i manje zahtijevne. Reachere se još opisuje kao ljude koji su u vezi s nekim tko je po izgledu, obrazovanju i drugim karakteristikama izvan njihove lige, a "settleri" se zadovoljavaju ispod njihove lige. Ta je teorija popularizirana u američkoj humorističnoj seriji "Kako sam upoznao vašu majku", a mnogi za nju tvrde da je istinita.

Ljubavne iluzije, zaljubljenost i realnost 

Kriteriji po kojima se ljudi međusobno ocjenjuju su izgled, inteligencija, karakter, obrazovanje, novac i status, ali ti kriteriji često ništa ne znače u fazi akutne zaljubljenosti, kažu psiholozi. Ljubavne iluzije česta su pojava i nastaju kao rezultat velikih osjećaja, pa ne možemo objektivno prosuditi koliko je naš partner zaista atraktivan, pametan, sposoban i "pravi" za nas.

Također, zbog prisutnosti hormona testosterona, dopamina, adrenalina i oksicitina ljudi često zanemaruju stvari koje su kasnije najveći uzročnik problema u vezi, a to su razlike u odgoju, sredini iz koje se potječe i stavovima pojedinaca.

Prepoznavanje znači da više nema zaljubljenosti?

Iako se često kaže da se različiti privlače, studije su pokazale da je taj efekt kratkoročan, pa teorija "reachera" i "settlera" dobiva novo značenje. Veza u kojoj se bilo tko od partnera može prepoznati u opisu reachera ili settlera, ukazuje na to da je zaljubljenost prošla te da je ostala neravnopravnost u vezi u kojoj se netko smatra boljim od drugoga.

Što su partneri sličniji, veće su šanse za uspjeh

Muškarce i žene u kasnim 20-ima i ranim 30-ima najviše privlače oni koji su im slični po kategorijama privlačnosti, obrazovanja, interesa i stavova, utvrdili su istraživači Sveučilišta Kalifornija. Pojedinci u svijetu izlazaka i odabira partnera procjenjuju svoju vrijednost i biraju partnere koji, prema njima, "vrijede" jednako kao i oni, jer se u njima javlja biološki nagon za pronalaženjem životnog partnera, objašnjavaju evolucijski sociolozi.