Poljički soparnik, specijalitet kraja između rijeka Žrnovnice i Cetine, bio je gotovo i zaboravljen do prije kojih 30-ak godina. Onda su se spretne domaćice Poljica dosjetile tu težačku i siromašku hranu od blitve, luka, ulja i tijesta, ispečenu na seoskim kominima, a koja se u stara vremena spremala za posne dane, ponuditi na tržnicama u Splitu i Omišu.
Jedna od prvakinja soparnika je Mira Kuvačić (67) - okretna, vedra, poduzetna umirovljenica koja ih već 20-ak godina pravi i prodaje te razvozi automobilom iz svoga mjesta Gata u zaleđu Omiša do mušterija u Splitu i Solinu kako bi kojom kunom “pojačala” mirovinu. Mira godinama redovito sa soparnicima obilazi sajmove, druži se s poduzetnicima i mušterijama, dijeli posjetnice i širi biznis.
Odjevena u narodnu nošnju, pronosi i glas o slavnoj Poljičkoj Republici, koja je sedam stoljeća u Dalmatinskoj zagori uspijevala održati autonomiju i pod Turcima i pod Mlečanima, sve dok ju nije podjarmio Napoleon.
- Nakon 30 godina staža u trikotaži omiškoga Galeba, u svojoj 51. godini završila sam u mirovini, kao i suprug Ante. Naša djeca, Antonija i Vjeko, bili su još u školi, a mirovine koje smo primali nikakve. Stoga sam odlučila popraviti kućni budžet i krenula na splitskom pazaru prodavati krumpire iz našeg polja u Gatima, kao što sam radila s majkom još kao djevojčica. Nije tu bilo dobre zarade i velike isplativosti. Nakon koje godine počela sam peći soparnike kako su to radili naši stari, a radi se o jelu za koje se ne zna koliko je uopće staro, osim da su ga naši preci pripremali za posne dane. Znale su ih domaćice u stara vremena nositi svojim muževima za marendu dok bi prekopavali vinograde, a zalili bi ga i čašom domaćeg vina kako se ne bi radilo praznog trbuha do ručka - ispričala je Mira.
Sa suprugom Antom osnovala je OPG. Od blitve iz svoga polja počela je peći soparnike te se dala u promociju ovog jela diljem Hrvatske.
- Kad smo krenuli nuditi soparnik na splitskom pazaru, ljudi su bili sumnjičavi i pitali se što je uopće to. Čim bi probali, oduševili bi se i stalno se vraćali po još. Uzimali bi se soparnici za marendu, a posebice u korizmi petkom. Počeli su ga služiti na pirovima, rođendanima, krštenjima, postao je brend našega kraja. Ljudima se posebno sviđa da u tom jelu nema kemije, da se radi od domaće blitve, kapule, češnjaka i maslinova ulja. Veliki mi je gušt promovirati ga na sajmovima. Ljudi, i kad odu u mirovinu, moraju zadržati volju za životom i to će im donijeti da rade nešto što vole - poručila je Kuvačić.
Domaće je domaće
Svoj poljički soparnik Mira puni domaćom blitvom sa svoga polja, a koristi i domaće ulje te luk i češnjak. Kaže kako upravo prirodni i domaći sastojci najviše privlače one koji soparnik naručuju čak i za svadbe i krštenja, a mnogi će se, kao i naši stari, soparnikom osladiti za marendu.
Zaštita UNESCO-a
Društvo Poljičana isposlovalo je da se soparnik uvede kao nematerijalna baština pod zaštitom UNESCO-a, lani je to jelo od razvaljanog tijesta u obliku pogače, pečeno u žeravi na otvorenom ognjištu, dobilo zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla pri EU. Ovo se jelo pripremalo za posne dane.
Promocija
Mira je donedavno bila i predsjednica udruge Poljički soparnik, koja ovo jelo promovira gdje god stigne, ali je odlučila čelništvo prepustiti mlađima, ali i dalje voli ići na sajmove.
- Veliki mi je gušt promovirati ga na sajmovima, komunikativna sam, imam vedar duh i sve probleme ostavljam doma - kaže.