Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Ljudi koji su preboljeli korona virus nose doživotne posljedice
Dok korona virus hara svijetom, znanstvenici se pitaju - jesu li neki ljudi zarazniji od drugih? Postoje li superširitelji, ljudi s nikakvim ili blagim simptomima koji se kreću među ljudima i donose im prijetnju zaraze?
POGLEDAJTE VIDEO:
Čini se da je odgovor potvrdan, piše New York Times, koji navodi definiciju superširitelja. To su pojedinci koji su sposobni za nerazmjerno širenje bolesti, bilo kao posljedicu genetike, društvenih navika ili su jednostavno na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Ti ljudi mogu biti pokretači epidemija u tzv. epicentrima, kažu istraživači, a njihovo se pronalaženje čini ključnim za kontrolu širenja epidemije. Jednako su važni i oni na drugom kraju spektra - ljudi koji su zaraženi no malo je vjerojatno da će zaraziti druge.
Razlikovanje onih koji su zarazniji od onih koji su manje zarazni moglo bi donijeti ogromnu razliku u lakoći i brzini u kojoj se nalazi epidemija, rekao je Jon Zelner, epidemiolog sa Sveučilišta u Michiganu. Ako je pojedinac izrazito zarazan, posebno je važno traženje njegovih kontakata. Ako pak nije toliko zarazan, tada je traganje za kontaktima gubitak vremena.
- Škakljiv dio je što ne moramo znati nužno tko su ti ljudi - kaže dr. Zelner.
- Dva su faktora u igri. Mora postojati veza između ljudi kako bi se prenijela infekcija. Sama veza je potrebna, ali nije dovoljna. Drugi čimbenik je koliko je osoba zarazna. O te dvije stvari gotovo nikad nemamo neovisnih podataka - rekla je Martina Morris, profesorica statistike i sociologije na Sveučilištu Washington.
Naglašava kako se nekom pojedincu može pogrešno pripisati veći broj infekcija, primjerice kod osoba koje su boravile na mjestu s puno ljudi, a prvi su dobili dijagnozu.
Dr. Thomas Friedman, nekadašnji direktor CDC-a kaže kako s Covidom-19 još nije jasno jesu li ti visoko zarazni ljudi pojedinci koji ne shvaćaju da su bolesni. Vjerojatnije je, dodaje, kako oni ipak imaju simptome, ali blaže te zbog toga ne ostaju kod kuće.
Bez obzira na uzrok, javnozdravstvene mjere, poput izbjegavanja gužve i onoga što dr. Friedman naziva higijenom kašlja, mogu spriječiti širenje.
U svim epidemijama je slično
Medicinska povijest puna je priča o superširenju parazitarnih bolesti; tuberkuloze, ospica i drugih bolesti. Jedan od slavnih primjera je Mary Mallon, kuharica poznata kao 'tifusna Mary', koja je početkom 20. stoljeća virus tifusa proširila na 50-ak ljudi. Sama je bila asimptomatska - zaražena, no s pritajenim simptomima bolesti.
Superširenje je također imalo važnu ulogu u izbijanju dva druga koronavirusa, SARS-a i MERS-a.
- Epidemija MERS-Cov u Južnoj Koreji potekla je uglavnom od tri zaražena pojedinca, odnosno oko 75 posto slučajeva možemo pratiti do njih troje koji su nesrazmjerno zarazili velik broj kontakata - kaže George F. Gao, imunolog i virolog u kineskim centrima za kontrolu i prevenciju bolesti u Pekingu.
Infekcija je započela 2015. kad se 68-godišnji muškarac zarazio MERS-om tijekom putovanja na Bliski Istok. Vratio se u Južnu Koreju gdje je izravno zarazio 29 ljudi, od kojih je dvoje zarazilo 106 ljudi. Ukupan broj slučajeva u Južnoj Koreji u to vrijeme bio je 166.
2003. godine za vrijeme epidemije SARS-a, čini se da je prvi pacijent u Hong Kongu zarazio najmanje 125 drugih. Drugi događaji povezani sa superširenjem uključivali su 180 ljudi u stambenom kompleksu u Hong Kongu i još 22 osobe na avionu iz Hong Konga u Peking.
U epidemiji ebole u Africi između 2014. i 2016., 61 posto infekcija povezano je sa samo 3 posto zaraženih, a prema znanstvenicima čini se kako je superširenje pokrenulo i epidemiju novog korona virusa, barem u nekim zemljama.
Poanta je samo jedna
Jedan se događaj dogodio krajem veljače, kada se 175 rukovoditelja tvrtke Biogen okupilo na konferenciji u bostonskom hotelu Marriot. Barem jedan je bio zaražen korona virusom. Dva tjedna kasnije, sedamdeset pet posto od 108 stanovnika Massachusettsa zaraženih virusom bilo je povezano s Biogenom. Infekcije su odnekud dolazile u druge države i ostale stanovnike Massachusettsa. Sličnih primjera je nekoliko.
Na drugom kraju spektra postoje zaraženi ljudi koji kao da ne zaraze druge. Tijekom epidemije MERS-a u Južnoj Koreji, čini se da 89 posto pacijenata nije prenijelo bolest.
U pandemiji Covid-19 postoji upečatljiv primjer 'nezaraznog' bračnog para u Illinoisu.
Supruga, koja se vratila iz posjete Wuhanu, 23. siječnja, postala je prvi laboratorijski potvrđen slučaj Covid-19 u državi. 30. siječnja zaražen je njezin suprug. Bio je to prvi poznati prijenos čovjeka-osobe u Sjedinjenim Državama. I muž i žena postali su teško bolesni i hospitalizirani su. Oboje su se oporavili.
Državni službenici za javno zdravstvo pratili su njihove kontakte - 372 osobe, uključujući 195 zdravstvenih radnika. Nitko od njih se nije zarazio.
Postoji dobra šansa da se nakupina infekcije pripiše nekom širilištu kada umjesto toga službenici za javno zdravstvo propuste neke prijenose drugih ljudi, rekao je dr. Zelner. A postoje i socijalne posljedice priča o superširiteljima, koji su nepotrebno stigmatizirani.
- Ono što je najvažnije je naći način kako se zaštititi, a pronalaženje nultog pacijenta u tome vam ne pomaže, nego samo rađa strah od drugih ljudi. Treba biti racionalan i držati se socijalne distance sa svima, pa će tada biti nevažno je li tamo negdje superširitelj ili slabo zarazan čovjek - ističe Samuel K. Roberts, povjesničar medicine.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Jednokratne rukavice: Smiju li se oprati i ponovno koristiti?
POGLEDAJTE VIDEO #ZAJEDNO24SATA sa glumicom Barbarom Rocco: