Idite na zapad dok ne stignete do knjižare, zatim krenite na jug do tramvajske stanice, pa skrenite u prvu ulicu istočno... Uz takve upute većina ljudi bi se izgubila (osim ako slučajno ne nosi kompas), ali ne i australski Aborigini iz plemena Kuuk Thaayorre. Oni nemaju “lijevo”, “desno”, “ispred” i “iza”, pa su uvijek svjesni strana svijeta.

- Tako će reći ‘mrav ti puže po jugozapadnoj nozi’ - kaže psihologinja Lera Boroditsky, koja proučava način na koji jezik oblikuje doživljaj svijeta, a opčinjena je time kako različite kulture doživljavaju vrijeme. Na jeziku yagua, kojim se sporazumijeva istoimeno peruansko pleme, postoji pet različitih gramatičkih oblika prošlog vremena. Ona se rabe ovisno o tome kad se nešto dogodilo - nekoliko sati prije, jučer, prije otprilike tjedan do mjesec dana, otprilike prije dva mjeseca do dvije godine te u dalekoj ili legendarnoj prošlosti. Hrvatski nije toliko precizan, no uvijek kad opisujete neku radnju, morate upotrijebiti odgovarajuće vrijeme. 

Možete reći “kuham večeru”, “skuhao sam večeru” ili “skuhat ću večeru”. Tako je u većini jezika, no ne i u indonezijskom, čiji se glagoli nikad ne mijenjaju kako bi izrazili vrijeme. Iako govornici mogu dodati riječi poput “već” ili “uskoro”, one nisu obvezne. Sasvim je u redu reći nešto poput “ja kuhati večeru”. To utječe i na način na koji opažaju svijet oko sebe. U jednom eksperimentu govornicima indonezijskog i engleskog pokazali su seriju fotografija.

Na jednoj se nogometaš sprema udariti loptu, na drugoj je udara, a na trećoj je lopta već u zraku. Indonežani su dvije fotografije smatrali sličnima ako je na njima bio isti čovjek. Govornici engleskog jezika grupirali su slike prema tome je li nogometaš već šutnuo loptu ili se to tek sprema učiniti.

Svi narodi ne vide iste boje

U jeziku Himba koji se govori u Namibiji ne razlikuju se crvena, narančasta i ružičasta - sve se nazivaju “serandu”. Dijete koje vidi crvenu i narančastu karticu reći će da su one iste. Turci i Rusi imaju različite riječi za svijetloplavu i tamnoplavu, pa ih lako razlikuju.

Jezik određuje tko je kriv

U nekim jezicima, uključujući i hrvatski, radi se razlika između slučajne i namjerne radnje - primjerice “vaza se razbila” i “Marko je razbio vazu”. No u engleskom je moguća samo druga varijanta. Englezi će zato bolje zapamtiti “krivca” čak i ako to nije učinio namjerno.