Postojao je i običaj da se 13. prosinca na svetu Luciju počinje izrađivati drveni stolčić koji je trebalo završiti do Badnjaka. Stolčić se potom nosio u crkvu na polnoćku - vjerovalo se da je s njega moguće vidjeti vještice.
I dok su jedni izrađivali drvene stolčiće, neudate djevojke i neoženjeni momci u sv. Luciji su vidjeli priliku ua udaju ili ženidbu. Uzimali su 13. prosinca 13 papirića pa na 12 njih ispisivali imena momaka ili djevojaka koji su im se sviđali. Jedan papirić morao je ostati prazan.
Potom su presavinuli sve papiriće i po jedan svaki dan do Božića bacali u vatru. Ako je na posljednjem bilo ime, to je značilo da će se za tu osobu udati ili oženiti. No, ako je papir bio prazan - ništa od udaje i ženidbe u narednoj godini.
Postojao je još jedan sličan običaj. Slobodne djevojke su na sv. Luciju postile pa legle pune očekivanja na spavanje. Vjerovale su da će se udati za mladića kojeg su tu noć sanjale.
'Ide baba Luca, po selu se smuca'
U Dalmaciji, na otocima i nekim dijelovima Slavonije djecu se nije darivalo na sv. Nikolu već na sv. Lucu. Roditelji su im u čarapama ili papučama ostavljali slastice, slatkiše ili suho voće.
Također, nekad su djeca i mladi imali običaj na sv. Luciju uzeti tikvu, izdubiti je i napraviti joj otvore za oči nos i usta - tako da izgleda što sablasnije. U nju bi stavili zapaljenu svijeću pa tako hodali od kuće do kuće pa tikvu približili prozorima i tako plašili ukućane. Uz to su ponavljali 'Ide baba Luca, po selu se smuca'. Ukućani bi tada otvarali vrata i darivali ih jabukama, novcem, slasticama...
Odrasli su znali omotati se u bijelu plahtu pa su tako hodali selom i plašili djecu da moraju biti dobra. U rukama su držali tanjur s nožem i životinjske oči.