Samoukog umjetnika Davida Zinna iz Michigana uglavnom inspiriraju ulice i pločnici, pukotine u betonu, vodovodne cijevi, vatrogasni hidranti i drugi predmeti na koje naiđe.
Crtati po pločnicima počeo je, kaže, jer je propao kao 'pravi umjetnik', no brzo se u tome našao i njegovi su likovi s pločnika postali njegov zaštitni znak.
Prema Zinnu, umjetnost je svuda nas, a pogotovo je prisutna pod našim nogama gdje je ne tražimo niti očekujemo.
Premda se likovi iz mašte Davida Zinna 'rađaju' iz betonskih pukotina i rupa, oni već s prvom kišom i nestaju jer je kreda jedini alat kojim se koristi.
Zinn kaže da zna što znači sumnjati u sebe ali da sumnja nikad ne smije pobijediti kreativnost.
- Svi smo mi izvrsni umjetnici do pete godine života, a onda prihvatimo naučeno nepovjerenje u vlastite sposobnosti - kaže.
Ali u redu je odlučiti i da nikad više ništa ne nacrtaš jer je tvoj izričaj možda u plesanju, izradi skulptura, pečenju, pričanju viceva ili slaganju kockica. Sve to spada u kreativnost, sve se 'broji' i sve je dobro za dušu, ispričao je.
Premda najviše crta po rodnom gradu, Zinn je oslikao i ulice brojnih drugih gradova po SAD-u a njegovi su se likovi od krede pojavljivali i na pločnicima nekih europskih gradova.
A svoje crteže Zinn nikad ne smišlja unaprijed već nastaju 'na mjestu', ovisno o okolini u kojoj se našao.