To je to što me zanima!

Neobičan himalajski izum koji se pokreće na borove iglice

U Uttarakhandu, na zapadu Himalaje, lokalni izumitelj otkrio je sasvim neobičnu uporabu borovih iglica koje oživljavaju lokalno gospodarstvo i šumsko tlo
Vidi originalni članak

Velika količina zelene energije koristi se lokalnim resursima kojima obiluje. Najčešće ljudi misle na stvari poput vjetra, vode i sunčeve energije. Međutim, ovaj novi himalajski izum koristi manje uobičajen resurs, a to su borove iglice. Veliki dio indijske države Uttarakhand, zvane Dev Bhoomi ili 'Zemlja bogova', sastoji se od šuma himalajske borovine. Te su šume zasadili britanski kolonisti, a vlade su ih kasnije koristile za smolu i drvo. Sve u svemu, ove šume pokrivaju gotovo 400 000 hektara zemlje (1.540 četvornih kilometara).

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Jedinstveni ekosustav države čine snijegom prekrivene planine, rijeke, jezera i raznolika flora i fauna. No tu se javlja jedan problem. Ti borovi bacaju svoje iglice na šumsko tlo, zasipajući ga osjetljivim komadićima suhih, zapaljivih iglica. Šumski požari koji proizlaze iz ovih iglica nanose ekstremnu štetu šumama i prirodnom ekosustavu. Iz tog razloga šumsko tlo postaje nepogodno za oko 1.800 autohtonih biljaka koje se koriste kao ljekovito bilje.

Autohtone biljke i drveće dragocjeni su u ekološkom i socijalnom smislu jer čuvaju tlo i vodu, omogućavajući tako bogatu biološku raznolikost šumskih proizvoda koje koriste mještani. 

Rajnish Jain koji se bavi solarnim navodnjavanjem, kaže kako bi se borove iglice mogle koristiti za rješavanje nekoliko problema, a to su: šumski požari, borove iglice bile bi pouzdan izvor zelene energije, koristile bi se kao zamjena za gorivo za kuhanje koje se uvozi u državu te bi osigurale prihod poljoprivrednicima, što bi na kraju krajeva spriječilo ljude da migriraju iz države u potrazi za boljim poslom. 

On i njegova supruga Rashmi 1999. godine osnovali su 'Avani' u Berinagu i počeli istraživati kako koristiti borove iglice za rasplinjavanje biomase. 

Rasplinjavanje je tehnologija koja koristi toplinu, paru i kisik za pretvaranje biomase u vodik i druge proizvode za energiju. Biomasa se odnosi na obnovljivi organski izvor, u ovom slučaju na borove iglice. Dakle, pomoću ovog postupka moguće je od borovih iglica ili nekog drugog oblika biomase, proizvesti plin, koji se može koristiti kao pogonsko gorivo.

Rajnish i njegova supruga nisu prvi koji su krenuli eksperimentirati s ovom vrstom proizvodnje energije u Indiji. 1994. godine, inženjeri s Indijskog instituta za znanost iz Bangalorea započeli su suradnju sa švicarskom inženjerskom tvrtkom Dasag na poboljšanju postojećih rasplinjača biomase. 

U svojim eksperimentima biomasa koju su koristili bio je poljoprivredni otpad poput ljuski kokosa, lišća i rižine ljuske.

Uslijed zagrijavanja na visokoj temperaturi, kruto gorivo počinje ispuštati zapaljive plinove, koji ne sagorijevaju zbog nedostatka kisika. 

Rasplinjavanje biomase nudi određene prednosti u odnosu na direktno sagorijevanje biomase, jer je plin bez pepela i drugih kemijskih spojeva u produktima sagorijevanja, a posebno je pogodan za primjene kao što su visokoučinkoviti kotlovi i peći. Proizvedeni plin može se dalje preraditi, očistiti, što bi omogućilo korištenje za pogon strojeva.

Dizajn su nakon toga poboljšali i patentirali, a sada imaju 30 funkcionalnih jedinica u selima Karnataka u Indiji. Također se koristi u dijelovima Sjedinjenih Država, Japana i Švicarske. 

Unatoč povijesti korištenja u Indiji, kada je Rajnish svoju ideju upotrebe borovih iglica iznio drugim istraživačima i državnim službenicima, ostao je razočaran. Tvrdili su da borove iglice nisu dovoljno guste da se koristi kao izvor energije za rasplinjavanje. 

Zaintrigirao je zakladu Volkart

Osnovana je 1953. godine od strane braće Švicaraca, a ona pruža podršku nevladinim organizacijama koje rade u siromašnim zajednicama. Smatrali su da je Rajnishova ideja zanimljiva i da u nju vrijedi uložiti truda. Nakon nekoliko eksperimenata, napokon su pronašli jedan koji je uspio. Povećali su gustoću igala usitnjavanjem na manje komade prije stavljanja u uplinjač. 

Napokon je 2009. godine, deset godina nakon svoje početne ideje, osnovao elektranu na borovu iglu od 9 kWh. Borove iglice pokreću i samu radionicu Avani. Ostaci ugljičnog praha proizvedeni postupkom povezuju se pomoću lokalnog ljepila kako bi se stvorili briketi, koji zatim izgaraju kao održivi izvor goriva za kuhanje.

Avani Bio energija

Profitabilno socijalno poduzeće Avani Bio Energy osnovano je 2011. Oni su potom potpisali ugovor s državnim elektroenergetskim postrojenjem kojem je nacionalna politika da određeni postotak energije mora dolaziti iz obnovljivih izvora.

Agencija za razvoj obnovljivih izvora energije Uttarakhand 2014. godine donijela je na snagu politiku komercijalne upotrebe borovih iglica. To je uključivalo upotrebu istih za rasplinjavanje biomase.

Na svakom putu ima uspona i padova

Prvo, na planine ne možete doći motornim vozilom stoga se iglice moraju skupljati ručno. Drugo, sakupljači igala, uglavnom žene, na početku su oklijevale da se pridruže projektu. Međutim, kada su saznale da mogu zaraditi dvostruko više od uobičajene minimalne dnevnice, okušali su se u skupljanju. 

Za sada postoji 17 postrojenja u raznim selima u regiji, a još 40 je u izradi. Mnoga od ovih postrojenja su u vlasništvu lokalnih poduzetnika. 

Ovaj himalajski izum biljaka borove igle bio je izrazito koristan za sela. Pomogao je potaknuti lokalno gospodarstvo, smanjiti učestalost požara i pomogao je oživjeti upotrebu autohtonih ljekovitih biljaka, piše BBC.

Idi na 24sata

Komentari 2

  • 27.09.2020.

    Odličan članak. Tamo ljude nije strah rada i to može funkcionirati.

  • StjepanValjak 27.09.2020.

    mali je problem po vrletima Himalaje sakupljati otpale borove iglice u dovoljnoj količini

Komentiraj...
Vidi sve komentare