Na obali Drave u poznatom vikend naselju Karašica nedaleko od Osijeka već godinama stoji autobus bez voznog reda.
Retro crveni ljepotan kojemu je više od 60 godina zapravo je vikendica obitelji Slivar iz Osijeka. Prozori su mu urešeni zavjesicama, unutrašnjost preuređena za udobno kampiranje, a podvozje pretvoreno u podrum i zahod. Vozača nema jer nema ni kotača ni volana.
- Pokojni djed Slavko Bikler kupio je ovaj autobus 1962. godine od cirkusa Medrano. Bus je tad bio star nekoliko godina, ali je bio očuvan. Doduše, nije bio u voznom stanju, pa ga prijašnji vlasnici nisu htjeli popravljati. Imao je sjedala, volan, sjedalo za vozača, sve kao normalni autobus. Dali su mu uz njega i klupe i stol. Djed ga je kupio s namjerom da od njega napravi vikendicu. Bio je strastveni ribič koji je živio u centru grada, no htio je imati nešto na Dravi. Tad vikend-naselje Karašica nije ni postojalo - priča nam Slavkov unuk Tihomir Slivar.
Njegov autobus bio je drugi objekt na tom prostoru. Djed je inače bio mehaničar, stručnjak za obijanje brava, otvaranje sefova u bankama kad zaglave; volio je neobične stvari, imao je neke svoje lude ideje. Nije mu bila zanimljiva zidana vikendica, pa je zamislio da to napravi od autobusa. A i u to vrijeme ovom je improviziranom vikendicom izbjegao plaćanje nekog poreza. Bus je bio prava atrakcija kad ga je dovezao, prisjeća se djetinjstva Tihomir Slivar (54) iz Osijeka, koji je naslijedio djedovu retro autobus-vikendicu.
S autobusa su skinuti kotači i motor. Prije nego što ga je postavio na mjesto, djed Slavko izgradio je podrum s betonskom dekom i terasom te ga postavio na podest kako ga Drava ne bi odnijela kad bi poplavila. Napravio je i nadstrešnicu da sunce ne grije unutrašnjost busa. Vozačko sjedalo je izvadio i postavio vani. To je bilo omiljeno mjesto za sjedenje tad malom Tihomiru.
- Izvadio je i stolce i u stražnji dio postavio lijevo i desno dva ležaja, u sredinu ormar kao pregradu, i to je bila soba, a od prednjeg dijela napravio je kuhinju. Podrum sad služi kao ostava i za hlađenje pića, u njemu je i hidropak za vodu, a ispod prednjeg dijela autobusa, gdje je bila vozačka kabina, napravili smo toalet. Struju smo proveli čim se moglo. Mi smo mu stavili novi krov, dotjerali ga, obojili i redovito ga održavamo. Jedina mu je mana što nismo postavili klimu, pa bude vruće kad su velike zapare. Mi smo u šumici, na samoj obali Drave, prvi red do mora, što bi se reklo, pa malo taj vjetrić hladi. Unutra ima dovoljno mjesta da u njemu prespavaš, nešto skuhaš ako je ružno vrijeme vani. Sagradili smo ispred veliki roštilj, postavili vanjski tuš, posadili voćke i cvijeće, uredili travnjak i imamo pogled koji nema cijenu - kaže Osječanin, koji godinama s obitelji provodi ljeta u toj vikendici. Autobus još ima ista ona originalna ulazna vrata i staru bravu s ključem, ali kaže da nikad nije uspio doznati koja je to marka i tip autobusa.
Nekad je s druge strane Drave pogled pucao na Košutnjak, Titovo lovište, koje je bilo prepuno divljači. Često su gledali jelene kao dolaze na pojilo na Dravu. Danas se čamcem odvezu preko na pješčane sprudove i uživaju u kupanju.
- Ja sam odmalena ovdje provodio ljeta s djedom, sentimentalno sam vezan za taj autobus i ne bih ga prodao ni za što. I moja djeca su tu odrasla. Sad i unuk. Nas pet generacija koristi ovaj autobus za uživanje. I svima se sviđa što je tako retro i poseban - kažu Slivarovi, koji žive u Osijeku i odlazak u prirodu, mir i tišinu uvijek im predstavlja užitak.
PRIPAZITE KAD TRAŽITE PARTNERA: Svatko ima samo dva savršena para u horoskopu