U proizvodnji vina služimo se drevnim metodama koje su rabili još antički vinari. Masulj spremamo u posebno oblikovane bačve zapremnine od 55 do 70 hektolitara, u kojima se odvija alkoholna fermentacija s maceracijom. Poslije prešanja i prvog pretoka vino ide na trogodišnje odležavanje u bačvi. I nakon punjenja u boce još će neko vrijeme odležati u podrumu. To su vina snažnog karaktera, vina s otiskom istarskog sunca i crljenice. Tako o proizvodnji vina govore u vinariji Roxanich iz Kosinozića pokraj Poreča, koja sad prodaje Rosé iz 2009., bijela vina iz 2008. i crvena iz 2007. godine.

Sličnu filozofiju ima Giorgio Clai iz mjesta Brajki pokraj Buja. Ne može još, nažalost, čuvati vina u podrumu koliko želi jer ga, kaže, pritišću krediti, no ideja da se ne koriste nikakva kemijska sredstva u vinogradu ni podrumu njemu je zakon.

- Vino se radi u vinogradu. I kad tamo dobijemo dobro grožđe, u podrumu ga možemo samo pokvariti. Zato je bolje ne dirati - priča Clai, član talijanske udruge Vini Veri, koja okuplja proizvođače prirodnih vina.

I Marino Markežić Kabola iz Momjana tvrdi da se grožđe samo pretvara u vino. On jedini od ove trojke radi “običnu”, svježu malvaziju, no ima i najekstremniju, koja je od berbe do proljeća “spavala” u amfori, a potom nekoliko godina u bačvi. I kad stigne u bocu, stalno se mijenja. Svaki mjesec to je drukčije vino, ali uvijek fino. (ik)