Ako se djeca nikad ne popnu na drvu “jer mogu pasti” postat će preoprezna, kaže dječji psihijatar Kyle Pruett sa Sveučilišta Yale. A upravo je to jedna od osnovnih razlika u odgojnim metodama između očeva i majki. Mame beskrajno vole svoje mališane pa su često zabrinute i kad nema stvarne opasnosti, a tate će poticati dijete na otkrivanje svijeta. Osim toga tako će se djetetu poboljšati koordinacija te će upoznati tijelo. Dok će mame na prvo kihanje “guglati” da bi pronašle što sve to može značiti, očevi će češće slušati intuiciju. 

Majke općenito češće teže savršenstvu te će uspoređivati svoje dijete s drugima, gristi se za sve svoje eventualne propuste ili ako njihovo “zlato” uprlja majicu sladoledom ili travom. U istoj situaciji tata neće niti primijetiti mrlju od sladoleda ili će se i sam valjati s djetetom po travi - najvažnije mu je da se zabave. Možda djeluju neozbiljno, ali upravo ta opuštenost je najvažnija tatina lekcija. 

Izravne upute i jasnije izražavanje

Očevi češće djeci daju konkretnije, izravnije upute, bez previše objašnjavanja. Tako se djeca odmalena uče kako što jasnije izraziti vlastite potrebe i želje i u odrasloj dobi. 

Postavite veće prepreke

Bilo da je riječ o nogometu ili društvenoj igri, izletu ili kartanju, očevi postavljaju djeci izazove umjesto da im popuštaju.

Nemojte popustiti baš svaki put

Dok će mame pojuriti kako bi pomogle djetetu, očevi su mnogo “otporniji” na cendranje. Znaju da su djeca itekako sposobna i rijetko kada trebaju pomoć. Takav pristup potiče djetetovu samostalnost, upornost i oslanjanje isključivo na vlastite snage.

Humorom do kreativnosti

Pjevanje na žlicu, utrkivanje do trgovine i slične “gluparije” također su češće među očevima nego majkama. No djeca na taj način razvijaju smisao za humor, maštovitost i kreativnost, ali i stječu ležerniji pristup prema životu.