Tog čovjeka nemoguće je definirati jednom ili dvjema rečenicama. Kao mlad, on je čitao knjige već slijepom Borgesu na samrti. Već godinama planetarno je na glasu “najvećeg čitatelja našega doba”.
POGLEDAJTE VIDEO:
Alberto Manguel je direktor Nacionalne knjižnice Argentine. I kad se u “Dok pakiram svoju biblioteku” prisjeća riječi bake da “gubitak stvari nije tako loš zato što naučiš da ne treba uživati u onome što imaš, nego u onome čega se sjećaš”, počinje se nazirati pakao i božanski blagoslov tog čovjeka. Niz eseja u ovoj knjizi Manguel je složio na osnovi pakiranja svoje osobne biblioteke koja je do tog trenutka narasla na monstruoznih 35.000 svezaka.
Manguel objašnjava da ga je kroz knjige oduvijek vodila kompulzivna znatiželja, bez utjecaja njegove volje iz makrokozmosa, onako kako često u knjizi koristi usporedbe iz kvantne mehanike, tako se i on kroz svoju biblioteku kreće kroz svijet, povijest, kroz vrijeme i živote i sudbine, kroz svoj život. Njegov opis Aleksandrijske biblioteke iz doba Hipatije ili bezobzirnog Cezara fotografsko je djelo, a njegova objašnjenja poput onoga zašto je Poe odabrao gavrana i izraz “never more” otkrivaju fascinantan um, poput Ecoova briljiranja u “Imenu ruže”. U eksploziji podataka i znanja s jedne i novovjekog protuprosvjetiteljskog duha s druge, čudesno je da svijetom kroči čovjek ovakvog znanja.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Za bolji imunitet i protiv stresa češće jedite čokoladu i češnjak
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA sa našim Ćirom: