Radi djetetove sigurnosti roditelji trebaju provjeriti da na igralištu nema oštećenih, klimavih i polomljenih sprava koje su čest uzrok ozbiljnih ozljeda. Obvezno treba pogledati ima li stakla, smeća, oštrih rubova i vijaka koji strše. Osobito je važno paziti i na čistoću pješčanika. No čak i ako u njemu nema smeća, pijesak je često pun bakterija pa treba pripaziti da mlađa djeca ne stavljaju pijesak u usta. Idealna su igrališta na kojima se pijesak pokriva tijekom noći te koja su podijeljena na sprave za predškolsku (2-5 godina) i školsku (5-12 godina) djecu. Tlo bi trebalo biti prekriveno sigurnosnom podlogom od gume, sitnog šljunka ili drugoga mekog materijala. 

Iako kaciga štiti dijete dok vozi bicikl ili se rola, na igralištu je treba skinuti jer ako zapne za, npr., opremu, dijete se može ugušiti. Iz istog razloga djetetu bi prije igre trebalo skinuti uzice s odjeće, šalove i slične predmete, a na sprave nipošto ne smije nositi uže za preskakanje. Također, na ljuljački ili sjedalu klackalice nikad ne bi smjelo sjediti više djece.

Prljave igraonice

Igraonice u zatvorenim prostorima, osobito one ispunjene mnoštvom gumenih kuglica, pune su bakterija, a često i smeća. Zato djetetu nakon igre treba očistiti ruke vlažnom maramicom i ne ostavljati ga samog u igraonici.

Kultura igranja

Dijete treba poučiti da čeka svoj red bez guranja i da se ne penje na tobogan dok se drugo dijete ne spusti. Treba se čvrsto držati za ogradu, sjediti (ne klečati) ili ležati te ne silaziti sa sprave dok se još ljulja ili okreće. 

Oprez na ljuljački

Ljuljačke uzrokuju najviše ozljeda na igralištu. No ne treba ih izbjegavati - samo pripazite da su napravljene od mekog materijala kao što je guma ili plastika, da se dijete drži čvrsto te da ne trči ispred ljuljački u pokretu.