Zgrada na broju dva u ulici Rue de Beaubourg u samom srcu Pariza izgleda skromno, ali njen dizajn je jako neobičan, iako kada biste ju vidjeli izvana baš i ne biste to rekli. Od 2015. zgrada toplinu crpi od ljudske tjelesne topline koja dolazi iz obližnje stanice metroa.
POGLEDAJTE VIDEO:
Temperatura zraka unutar tunela u metrou je oko 10°C viša od one na otvorenom. Ova toplina uglavnom dolazi od ljudskih tijela koja se tamo kreću i topline koju stvaraju vlakovi.
Podrum zgrade je stepeništem povezan s metroom pa toplina ima prolaz kojim može izaći van. Tamo je postavljen uređaj koji tu toplinu skuplja i pretvara ju u toplu vodu kojom se griju stanovi. To osigurava i do 35% topline potrebne za 20 stanova u ulici Rue de Beaubourg.
Ovakvi projekti ne postoje samo u Parizu. Diljem svijeta radi se na uštedi energije kako bi se smanjila emisija ugljičnog dioksida.
Zgrade i građevine čine više od jedne trećine svjetske konačne potrošnje energije i proizvode gotovo 40% emisije ugljičnog dioksida. Trenutno, samo desetina energije koja se koristi za grijanje dolazi iz obnovljivih izvora, prema Međunarodnoj energetskoj agenciji (IEA).
Potencijal za ovakve projekte je ogroman, ali za sada je prelazak na obnovljive izvore grijanja jako rijedak.
Jedan od najprisutnijih izvora topline unutar zgrada je, naravno, ljudsko tijelo. A zgrade u kojima se, barem u uobičajena vremena, ljudi okupljaju u velikom broju, imaju najveći potencijal da iskoriste ljudsku toplinu. To se posebno odnosi na užurbana mjesta poput željezničkog kolodvora, autobusnog kolodvora i slično, koja stvarno mogu iskoristit sav potencijal ljudske topline.
Po Švedskom glavnom kolodvoru u Stockholmu, prije pandemije korona virusa, prolazilo je dnevno oko 250.000 ljudi. Ta se toplina koristi za zagrijavanje zgrade Kungsbrohuset od 17 katova koja se nalazi u blizini, pomažući tako da se smanji potrošnja energije zgrade do 10%.
Za hlađenje ventilacije u zgradi Kungsbrohuset i glavnom kolodvoru u Stockholmu koristi se morska voda. Kada se ta voda vrati, prilično je vruća jer je zagrijana tjelesnom toplinom. Zatim se ta voda reciklira kako bi proizvela toplinu u obližnjoj toplani.
Ulla Janson, profesorica građevine na Sveučilištu Lund, kaže da su ovakvi sustavi grijanja snažan način zagrijavanja zgrada.
Željezničke stanice nisu jedini javni prostor koji brojne ljude koristi za grijanje. Trgovački centar 'Mall of America' u Minnesoti u SAD-u također djelomično ovisi o toplini ljudskog tijela kako bi zagrijao zgradu. Od kada se otvorio još 1991. godine nema centralno grijanje, a unutarnja temperatura u trgovačkom centru uvijek je ugodna zahvaljujući toplini koju generira oko 108.000 svakodnevnih posjetitelja, veliki prozori i mnoštvo rasvjetnih tijela koja također proizvode toplinu.
Zagrijavanje zgrada tjelesnom toplinom može biti skupo u gradovima poput Pariza gdje treba prilagoditi zgrade i metro stanice, ali dizajn posebno dobro djeluje u Švedskoj gdje dodatak održivih elemenata pomaže uštedjeti 24 posto na računima za energiju.
Mnoge bolnice diljem svijeta su pogodne za ovakvu regulaciju temperature jer se mnogo ljudi kreće i proizvodi toplinu, ali to treba precizno rasporediti kako bi se osigurala stalna ugodna i sigurna temperatura, posebno za ranjive pacijente.
Bolnica u Frankfurtu u Njemačkoj, Frankfurt Hoechst, prihvatila je ovaj pristup. Ona koristi malo 'pasivniji' dizajn kako bi potrebe za grijanjem bile minimalne, smanjujući tako troškove i emisiju ugljičnog dioksida.
Bolničke sobe moraju ostati na 22°C, što je omogućeno poboljšanom toplinskom izolacijom. Kako prozori s trostrukim staklima sprečavaju prodor hladnog zraka u zgradu, smanjuje se potreba za zagrijavanjem zgrade. Bolnica također koristi ventilacijski sustav koji zagrijava svježi zrak prije nego što uđe u prostoriju kako bi održao unutarnju temperaturu i spriječio neugodne mirise.
- Ipak, toplina ljudskog tijela ne može biti jedini izvor grijanja zgrade jer se mora kombinirati s onom iz električnih uređaja. Neki su ljudi vrlo štedljivi kada je energija u pitanju, dok drugi koriste vrlo veliku količinu energije. Čak i ako dizajniramo vrlo energetski učinkovite zgrade, ako ljudi ne znaju kako ih koristiti, to neće biti učinkovito - kaže Leon Glicksman, profesor građevine i strojarstva na Massachusetts Institute of Technology, u Bostonu.
Obično bismo zgrade doživljavali kao nešto što je dizajnirano kako bi nama odgovaralo, ali kad postanemo dio dizajna, rezultat je održivija zgrada, kao i ugodnije mjesto za boravak, prenosi BBC.