Četrdeset metara ispod mora u sjeverozapadnoj Italiji nalazi se jedna od najbolje očuvanih brodskih olupina iz Drugog svjetskog rata. Talijanski lovac na podmornice Equa, opremljen topovima, potonuo je bez žrtava nakon što ga je 1944. slučajno udario njemački brod.
POGLEDAJTE VIDEO:
Na brodu se sada nalazi bogata morska fauna koja privlači ronioce i ribare. Lokacija je ključni fokus istraživanja za znanstvenike koji rade na očuvanju pomorske baštine diljem Europe u svjetlu sve većeg onečišćenja i promjena u okolišu.
U kolovozu 2023. ronioci su otkrili zabrinjavajući razvoj događaja koji bi mogao ubrzati eroziju broda.
Otkrili su porast temperature morskog dna od 2 °C u odnosu na povijesne zapise za ovu lokaciju, što je znatno iznad sezonskih normi. Postojala je i čudna, uzlazna struja koja je miješala pijesak i mulj s morskog dna, sprječavajući ronioce da dovrše 3D snimanje olupine.
- Ovi nalazi naglasili su potrebu za daljnjim uzorkovanjem i znanstvenom analizom kako bi se potvrdili klimatski utjecaji na pogoršanje stanja olupine - rekao je dr. Angelos Amditis, direktor istraživanja i razvoja na Institutu za komunikacijske i računalne sustave (ICCS) u Ateni, Grčka.
Amditis vodi projekt THETIDA, suradnju koju financira EU i koja traje do listopada 2026. Njezini istraživači usredotočuju se na zaštitu europske podvodne i obalne kulturne baštine od prijetnji povezanih s klimom kao što su rastuće temperature, onečišćenje, zakiseljavanje i promjene struja.
Pojačani napori za zaštitu
Olupina Equa jedna je od sedam pilot-lokacija koje se proučavaju u sklopu projekta THETIDA, a obuhvaćaju obalna i podvodna područja u Sredozemlju i sjevernoj Europi. Među njima su dvije brodske olupine u Italiji, jedna kod Cipra, olupina zrakoplova iz Drugog svjetskog rata kod Portugala, tvrđava na Mikonosu u Grčkoj, jezero IJssel u Nizozemskoj i žičara za prijevoz ugljena na Svalbardu u Norveškoj.
Prema dr. Panagiotisu Michalisu, višem istraživaču skupine I-SENSE Group pri institutu ICCS i voditelju projekta THETIDA, sve pilot lokacije pokazuju da se klimatske opasnosti poput obalne erozije ili ekstremnih vremenskih događaja ubrzavaju.
- Kombiniranjem in situ mjerenja, satelitskih promatranja i naprednih tehnologija podvodnog praćenja, naš je cilj generirati indikatore ranog upozoravanja i pružiti upraviteljima baštine praktične alate za djelovanje prije nego što dođe do nepovratne štete - rekao je.
Stručnjaci ističu da i dalje postoje značajni nedostaci povezani s metodama i smjernicama za očuvanje pomorske baštine.
- Mnoge lokacije nisu dokumentirane, a olupine i potopljena naselja propadaju brže nego što ih možemo proučiti ili stabilizirati - rekao je Amditis. Ipak, ističe važnost UNESCO-ove Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine iz 2001. i predanost EU-a da kulturnu baštinu drži visoko na popisu prioriteta.
Baština uz jezero
Nizozemska studija odnosi se na IJssel, veliko slatkovodno jezero odvojeno od mora nasipom dovršenim 1932. godine. Na njegovim se obalama nalaze ostaci nekadašnjih gradova, sela, nasipa, brana, crpnih stanica i mlinova. Fokus je bio na Gemaalu de Poelu, staroj crpnoj stanici.
- Vlasti nisu znale što učiniti s objektom i razgovarale su o mogućem rušenju - rekao je dr. Deniz Ikiz, istraživač baštine i klimatskih promjena na Tehnološkom sveučilištu u Eindhovenu, dio tima projekta THETIDA. Ali građani su osjećali da je ta stanica dio njihove baštine i da im i dalje puno znači.
Velik dio fokusa bio je na elementu znanosti za građane. Na radionicama i sastancima, koji se nazivaju Živi laboratoriji, lokalni stanovnici, vlasti, studenti i stručnjaci za baštinu mogli su izraziti svoje stavove, koji se zatim uključuju u strategije očuvanja.
- Važno je razumjeti prioritete različitih zajednica putem ovih Živih laboratorija, utvrđujući ono što cijene i vide kao svoju baštinu - rekao je Ikiz.
THETIDA također razvija aplikaciju za skupno prikupljanje podataka (eng. crowdsourcing) koja ljudima omogućuje vizualizaciju 3D modela sedam lokacija i razmjenu opažanja.
- Ova studija slučaja dala je primjer kako se mogu donositi odluke - rekao je Ikiz.
Uloga Arktika
Norveška pilot lokacija pruža drugačiji pogled na obalnu baštinu, postavljajući pitanja o tome mogu li se određeni objekti očuvati i trebaju li se uopće očuvati.
Riječ je o postaji žičare za ugljen Hiorthhamn u arhipelagu Svalbard, sjeverno od Arktičkog kruga. Ova regija doživjela je jednu od najbržih stopa klimatskih promjena u svijetu, što je dovelo do dramatičnog gubitka morskog leda i permafrosta.
Staro rudarsko nalazište sadrži jedinstvenu zbirku građevina, stupove žičare, ostatke lokomotive i željezničku prugu. Istraživači su predvidjeli da će, bez ublažavanja, lokacija vjerojatno nestati u roku od 10 do 20 godina.
Dr. Paloma Guzman, istraživačica politike i upravljanja povezanih s baštinom na Norveškom institutu za istraživanje kulturne baštine u Oslu, objasnila je da se veza zajednice Svalbarda s rudarstvom brzo mijenja, zamjenjuje je turizam, usluge i istraživanje. Posljednji norveški rudnik ugljena u regiji zatvoren je u lipnju ove godine, a mnogi su rudari otišli.
Utvrđivanje načela
Studija na Svalbardu otvara kompleksna pitanja. Ovdje se baština definira gotovo u cijelosti kroz kronološke kriterije: sve što je izgrađeno prije 1946. godine automatski je zaštićeno, bez obzira na stanje, značenje ili relevantnost.
Međutim, kako se krajolik brzo mijenja zbog otapanja permafrosta i obalne erozije, ova kruta definicija čini očuvanje gotovo nemogućim u praksi.
- Nije važno je li zajednica još prisutna. Riječ je o ponovnoj procjeni onoga što smatramo značajnom baštinom, tako da očuvanje ostane utemeljeno na zajedničkoj povijesti i vrijednostima, a ne na općoj obvezi koja je ukorijenjena samo u starosti - rekla je Guzman.
Mjesto na kojem postoji opasnost od urušavanja također može ugroziti okoliš, posebno kada je industrijski otpad izložen eroziji.
U tom kontekstu prepoznavanje različitih vrsta vrijednosti – povijesne, okolišne, društvene i znanstvene – postaje ključno za donošenje realnih odluka o tome što stabilizirati ili dokumentirati i kako upravljati neizbježnim gubicima.
Rad dr. Guzman ne odnosi se samo na definiranje obalne i pomorske baštine, već i na to kako se trenutačne politike zaštite moraju ažurirati kako bi odražavale klimatske promjene i praktična ograničenja koja iz njih proizlaze.
Preko potopljenih olupina, riječnih tokova i arktičkih naselja, rad projekta THETIDA odražava širi izazov s kojim se suočava Europa: klimatske promjene preoblikuju naše obale i krajolike baštine brže nego što institucije mogu odgovoriti.
Ipak, lokalne zajednice i dalje potvrđuju što za njih znači baština. Osluškujući te glasove, istraživači grade nešto izdržljivije od bilo koje olupine: okvir za razmišljanje o tome što odabiremo sačuvati.
Istraživanja u ovom članku financira EU-ov program Obzor. Stavovi sugovornika ne odražavaju nužno stavove Europske komisije.
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Autor: Gareth Willmer
Više informacija: