Djeca su izvrsni pregovarači. Majke i očevi očajavaju jer lakše pregovaraju sa šefom i klijentima nego sa svojim mališanima. Prve znakove pregovaračkih vještina djeca pokazuju već s tri godine te se “cjenkaju” o tome koliko ćete im priča za laku noć ispričati i o svakom zalogaju neomiljene hrane. Iako vas to izluđuje, nemojte braniti djetetu da pregovara jer ga tako sprečavate da misli svojom glavom i odlučuje te se, kad odraste, neće znati izboriti za svoje stavove. 

- Djeca prekrutih roditelja odrastaju u previše popustljive ili destruktivne ljude. Druga su krajnost djeca kojima roditelji previše popuštaju. Oni također ne nauče pregovarati jer su navikli da i bez toga dobiju sve što žele - tvrdi psihologinja Julie Braungart-Rieker. Dopustite djetetu da uživa u ispitivanju svojih verbalnih sposobnosti, no zadržite kontrolu, postavite granice i odredite pravila. 

Postoje stvari o kojima ne treba pregovarati poput, primjerice, sjedenja na stražnjem sjedalu automobila ili vezanja sigurnosnog pojasa. Ako dijete prijeti da će vrištati ne kupite li mu igračku, to nije pregovaranje - nego emocionalna ucjena koju ne smijete dopustiti. Stoga naučite mališana pravilima nagodbe i imat ćete manje problema kad postane tinejdžer.

Problemi nisu nikad posve crno-bijeli

Učenje pregovaranju razvija u djeteta samosvijest. Uči sagledati situaciju iz perspektive drugih ljudi, a to je vrlo važno u obitelji, školi te poslije na poslu. Nedostatak pregovaračkih vještina vodi crno-bijelom načinu razmišljanja, a stavom “ja sam u pravu, a ti griješiš” problemi se ne rješavaju.

Ponudite mu ili a ili b

Kako biste naučili dijete da pregovara, u što ranijoj dobi ponudite mu opcije. Za početak postavljajte zatvorene opcije. Primjerice, dajte mu da izabere hoće li odjenuti crvenu ili plavu majicu ili ga pitajte želi li za užinu jabuku ili naranču.

Pregovori za bolje školarce

Kad dijete krene u školu, počinje pregovarati i s vršnjacima. Djeca koja posjeduju bolje pregovaračke vještine bolje će se razvijati.

Sigurni zbog pravila

Ako dijete nema osjećaj da ima neku vrstu kontrole, to će se loše odraziti na njegovo samopouzdanje. Djeca vole “igrati” prema pravilima koja imaju smisla, granice koje postave roditelji daju im osjećaj sigurnosti.