Šećer i zašećereni proizvodi negativno utječu na kognitivne funkcije mozga. Dugoročna konzumacija nekih vrsta šećera može rezultirati neurološkim problemima i pogoršati sposobnost pamćenja, kao i učenja, zbog čega znanstvenici preporučuju što manje šećera, kukuruznih sirupa i ostalih proizvoda s visokim udjelom glukoze u prehrani.
Ranije su studije izučavale pozitivan utjecaj konzumiranja glukoze na rad mozga, poput kratkoročnog poboljšanja pamćenja, no ostale vrste šećera - fruktoza i sukroza mogu imati štetan učinak.
Znanstvenici s novozelandskog Sveučilišta Otago u manjoj su studiji istražili u kojoj mjeri običan, stolni šećer koji se koristi u kućanstvu utječe na kognitivne sposobnosti 49 osoba.
Proučavali su utjecaj još triju vrsta šećera i usporedili njihov učinak na kognitivne sposobnosti s efektom placebo zaslađivača, poput sukraloze. Sudionici studije odgovarali su na tri grupe pitanja, među kojima su bili i aritmetički zadaci.
Istraživanje je pokazalo da su sudionici koji su prije testova konzumirali hranu bogatu glukozom (grožđani šećer) i saharozom postigli lošije rezultate u usporedbi s onima koji su konzumirali hranu s fruktozom (voćni šećer) ili sukralozom.
Jedna od autorica studije, Mei Peng, predavačica na Odjelu za znanost prehrane na Sveučilištu Otago kazala je da je "fascinirana otkrićem koje ukazuje na to u kolikoj mjeri konzumiranje šećera može utjecati na ponašanje pojedinca na dnevnoj bazi".
- Osobito je zanimljivo u kolikoj mjeri konzumacija šećera može utjecati na kognitivne sposobnosti pojedinca. Naše je istraživanje pokazalo da je "šećerna koma", koja se povezuje s konzumacijom glukoze stvaran fenomen koji pokazuje da razina pozornosti znatno pada nakon konzumacije šećera koji sadrže glukozu - rekla je.
Podsjetila je da zbog šećera koji proizvođači ubacuju u polugotovu i gotovu hranu, prosječna osoba svakodnevno pojede oko 12 žličica šećera. Ranija su istraživanja pokazala da kontinuirano visoka razina šećera u krvi može dovesti do starenja mozga, odnosno do demencije.
Znanstvenici su tijekom jedne ranije studije skenirali mozak 249 osoba u dobi od 60 do 64 godine čija je razina šećera u krvi bila u granicama normale.
Kod onih čija je razina šećera u krvi bila nešto povišena, nakon četiri godine su zamijećeni veći izglediza razvoj problema u hipokampusu i amigdali, područjima mozga povezanim s pamćenjem i kognitivnim funkcijama.
Otprije je poznato da kod oboljelih od dijabetesa tipa 2 postoje veći izgledi za razvoj demencije, vjerojatno zato što su im razine šećera kontinuirano visoke, a to oštećuje krvne žile. Mozak zbog toga može ostati bez dovoljno kisika i hranjivih tvari.