Rastočka priča obitelji Holjevac počela je jednostavno, u autobusu.

- Išla sam u Slunj na jedno vjenčanje, a Nikola se vraćao kući s posla, radio je na Jugoturbini u Karlovcu. Upoznali smo se i tako je krenulo - govori Sanja (50) koja se u to slikovito mjestašce na sati i pol od Zagreba doselila iz Rijeke prije 27 godina. I kaže, nikada nije požalila. Ta ‘86. za nju je bila prema mnogo čemu znakovita - promocija, brak, dijete, početak gradnje obiteljske kuće i prvi poduzetnički koraci.

Ovo naselje svake godine izgleda drukčije, sedra još raste jer je voda prve kategorije, raste dno korita i slapovi

- Osmislili smo program radionica otvorenih vrata za stari drveni gospodarski objekt, mlinicu koja je obiteljsko naslijeđe moga supruga. Tad je još postojao fond za nerazvijene u Hrvatskoj, i mi smo za taj projekt uspjeli dobiti lijep novac, ali, nažalost, ‘91. nas je zatekao rat. Otišli smo iz Slunja, no nikada nismo odustali od ideje

- Posebno me je motivirao njezin kreativni potencijal i ti stari zanati. Stvarno volim starine, kao da sam se rodila u nekom prošlom stoljeću - prisjeća se ta bivša državna službenica, koju posao voditelja ispostave nikada nije potpuno zadovoljavao, a u gradu, kaže, nikad nije bila iskreno sretna.

- Na nagovor supruga koji je tada već bio poduzetnik i više je hazarder od mene, uvijek hoće u nešto novo, odlučila sam: ‘Ajde idemo u te privatnike!’ I tako su 2004. sve ono u čemu su nekada uživali sami, ponudili i drugima. 

Ako naš Vakula kaže da se na ovom području očekuju pljuskovi, zahladnjenje i loše vrijeme, sigurni smo da taj dan neće biti nikoga

Imanje obitelji Holjevac “Pod rastočkim krovom” prostire se na tri otočića. Osim konobe u kojoj se mogu kušati specijaliteti ovoga kraja, kongresne dvorane, smještajnih kapaciteta, suvenirnice i nezaobilazna mlina, posjetitelji također mogu uživati u tradicionalnim radionicama, naučiti gađati lukom i strijelom ili se zavući u sedrenu špilju, a na livadi koju krasi totem iz Winnetoua (dio originalne scenografije sa snimanja filma “Blago iz srebrnog jezera” iz 1962.) Holjevci organiziraju i vjenčanja na otvorenom. Danas su Rastoke zaštićena kulturno-povijesna cjelina i mjesto koje se neprestano mijenja, a ono što Sanji te mnogima od pedesetak stanovnika ovoga vodeničarskog naselja malo i smeta jest da se mnogi posjetitelji često tako ne ponašaju.

- Ljudi moraju upoznati ovo mjesto kao živo naselje, ne spomenik kulture, u smislu da je to prazno i da tu nikoga nema. Nezamislivo je da uđete u bilo koji muzej u gradu Zagrebu i vidite da je netko ostavio svoje otpatke. Mi to ovdje doživljavamo. 

U svim poslovima oko maloga raja na Zemlji, kako imanje naziva ta uporna radoholičarka, aktivno sudjeluje i suprug, po struci inženjer strojarstva.

- Nikola je ipak direktor poduzeća. Uvijek presiječe neke stvari i donosi važne odluke, a imamo i 10 zaposlenih. Taj će se broj sada povećati na minimalno 12, 13 ljudi u radnom odnosu i onda još po četiri, pet studenata. A uspjeli smo vlastitim radom i kvalitetom privući grupe iz Tajlanda, Tajvana i Japana. 

I kada ne radi Sanja radi - vodi knjigovodstvo, hekla, plete, vrtlari, obrađuje njivu - ili se pak školuje o zakonu i zakonskim odredbama te se obučava za vođenje kreativnih radionica.

- Strani se gosti često čude kad me radnici zovu: ‘Šefice, šefice!’, a šefica je s rukavicama u zemlji - kroz smijeh govori te dodaje:

- Meni ništa nije teško, a smatram da moji zaposlenici vole kad s njima malo radim. Dobra smo ekipa! Međutim, u Rastokama i općenito u Slunju nedostaje mladosti.

- Ovdje je teško zadržati mlade ljude jer ne vide nikakvu perspektivu, ali ono što mene posebno šokira je a priori odlazak u Zagreb - otvoreno govori Sanja čiji su sinovi također na školovanju u glavnom gradu.

- Mladost pokreće, oni imaju taj bunt u sebi. Bez mladih nema promjena, a bez promjena nema napretka - govori ta diplomirana ekonomistica, koja se i sama zbog mladosti, zaljubljenosti i s nešto hrabrosti preselila iz Rijeke u ovo malo mjesto. A bilo je dana kada si je znala reći: “Bože, što nam je ovo trebalo!” i dodati: “Al sutra je novi dan”. 

- Vječni sam optimist. Sretna sam da mogu vratiti kredit, da radnicima isplaćujem plaću, da mogu podmiriti dobavljače i da mogu normalno živjeti.

Ova godina će, kaže, biti prijelomna. 

- Vidjet ćemo kako dalje - hoćemo li još više zatvoriti cijelu priču pa će biti samo za jednog čovjeka koji će to moći platiti, hoćemo li dati nekome da vodi imanje... Moramo sjesti kao obitelj i dogovoriti se.

Zadovoljni su Holjevci što su opstali devet godina jer kad su počinjali nisu imali pojma, pa zaključuju: 

- Velika je ovo borba, velika briga, velik rad, ali prije svega, velik užitak.

Rastoke nisu nastale od kućica i sobica, najprije su bile mlinice

U doba Napoleona i maršala Marmonta gradile su se ceste, a u Napoleonovu magazinu, čiji se ostaci mogu vidjeti i danas, spremalo se žito za silnu vojsku koju je trebalo prehraniti. Oni su poticali gradnju velikih mlinica - kaže Sanja. 

Pazimo da se ne stvori gužva

Uvijek nam je bio cilj da pazimo na to koliko će se ljudi ovdje naći u određenom trenutku, zato naplaćujemo ulaznice - objašnjava Sanja. Njihova je cijena 10 kuna.