Neki se prvi put zaljube već u vrtiću i pamte ime te prve simpatije cijeli život. Često se baš u tim godinama dijete veže uz osobu suprotna spola. Nema roditelja koji se neće nasmiješiti kad se njegov mališan razveseli susretu sa svojom simpatijom i ona njemu, pa će se često i pohvaliti time. U tom razdoblju još to i nije tako osjetljivo, ali poslije, kad se dijete približi pubertetu, morate biti pažljiviji u tome kako ćete o djetetu i njegovim osjećajima govoriti pred drugima. 

- S obzirom na to da je tada dijete još blisko s roditeljem, često će roditelju povjeriti ako mu se netko sviđa, gaji simpatije prema nekom ili je zaljubljeno. Roditelji često tu informaciju prenose dalje. Jako im je simpatično što se njihovo djetešce zaljubilo i imaju potrebu podijeliti to s bakama i djedovima, prijateljima... 

Često to čine pred djetetom. Roditelji u toj situaciji jako griješe. Tako narušavaju osjećaj bliskosti, odnos međusobna povjerenja i dovode dijete u ponižavajući, za njega neugodan položaj. Kada bi dijete tu informaciju željelo dijeliti s drugima, sigurna sam da bi to učinilo - upozorava psihologinja Jelena Vrsaljko. Naša sugovornica napominje da takvo ponašanje roditelja može dovesti do toga da se poslije u životu dijete izbjegne povjeravati jer se “opeklo“ u vezi s prvom ljubavi. Tako da je djetetova prva ljubav donekle i test odnosa roditelja i djece. 

- Prvu pravu ljubav većina doživljava u razdoblju adolescencije. Tada je zaljubljenost uzbudljivo novo iskustvo kojega ćemo se sjećati cijeli život. Ako se sjetimo vlastitog života i ljubavnih odnosa u tom razdoblju koji su vjerojatno bili prepuni drame, te koliko je ta ‘prva ljubav’ utjecala na naše svakodnevno funkcioniranje, lakše ćemo razumjeti i svoje dijete - napominje psihologinja iz psihološkog tima Proventus. Poslije sve više vremena djeca provode s vršnjacima, a sve manje s roditeljima. 

- Slično prijateljstvu, romantični odnosi u adolescenciji zadovoljavaju jednu od temeljnih ljudskih potreba: onu za pripadanjem drugom ljudskom biću, pa stoga nije neobično da ih mladi svrstavaju na vrh ljestvice prioriteta- kaže psihologinja i dodaje da upravo takvo iskustvo pridonosi razvoju identiteta, samopoštovanja, učenju socijalnih vještina i uloga te je izvor sreće i zadovoljstva (ako je ljubav uzvraćena). Brojna su istraživanja pokazala da adolescenti iskustvo romantičnog odnosa dominantno opisuju kao potrebu za pripadanjem, brižljivost, privrženost i intimnost. 

Stoga bi roditelji zaljubljenost svog adolescenta trebali shvatiti ozbiljno i izbjegavati savjete tipa da su još premladi da bi se osjećali tako, kako odabrana osoba nije za njih i slično. Za adolescente je, kaže psihologinja, karakteristična posesivna, nesigurna ljubav, koju obilježava ovisnost o partneru/ici, napetosti i napadi ljubomore. Iz tog proizlazi da nesretna ljubav može biti vrlo bolna i utjecati na sva područja svakodnevnog funkcioniranja (školske obaveze, obiteljske odnose, prijateljstva, slobodno vrijeme, izvanškolske aktivnosti...). 

- Neuzvraćena ljubav može biti vrlo bolno životno iskustvo, a ako se smatraju krivima za prekid, ugrožava im se samopouzdanje što može dovesti do razvoja depresivnih simptoma, kaže Vrsaljko i dodaje: 

- Iako se roditeljima katkad čini da svojim pubertetlijama više nisu izvor sigurnosti, mnogim su mladima roditelji sigurna baza kojoj se vraćaju u teškim situacijama. U tom su razdoblju vašem djetetu najpotrebniji podrška, utjeha, ljubav i pokoji savjet mame ili tate koji su prije xy godina prolazili slično - i preživjeli.