To je to što me zanima!

Razmaženost mijenjaju nove navike, objašnjenja i čvrst stav

Proces ublažavanja razmaženosti je dugotrajan i zahtijeva puno objašnjenja i strpljenja. No ako je to doista ono što želite, stav ne treba mijenjati unatoč suzama
Vidi originalni članak

Nedostatak ili nepostojanje granica glavni je uzrok razmaženosti djeteta, pa ukoliko želite promijeniti to stanje potrebno je preispitati sam sebe i otkriti zašto postoji potreba za pretjeranim udovoljavanjem djetetu. Je li razlog krivnja zbog prekovremenih sati na poslu, strah da će nas dijete manje voljeti ako mu nešto odbijemo ili jednostavno želja da mu djetinjstvo bude ispunjenije i bogatije od vašega. Tek nakon istraženih uzroka vlastitog ponašanja može se prijeći na djetetovo.

Novac nije ljubav

Najnovije igračke na tržištu i odjeća skupih marki koju si često i ne možete priuštiti nisu jamstvo dobrog roditeljstva. Baš suprotno tome, ako dijete vidi koliko se pažnje posvećuje materijalnom, tu će naviku kopirati od vas. Posebne nagrade, deserti i nove igračke ne bi se trebali olako davati, jer djeca više neće biti zahvalna na njima već će ih uzimati "zdravo za gotovo". Ograničite svoje trošenje i stavljajte novac na štednju, pa ćete ga moći iskoristiti kasnije i djetetu npr. platiti tečaj stranog jezika ili nešto slično što će mu koristiti.

Objasnite promjene

Polovični pokušaji da smanjite razmaženost neće uspjeti, već se u njih mora uključiti čitava obitelj kako se dijete ne bi zbunilo dvostrukim signalima. Objasnite djetetu što je krivo u njegovom ponašanju i strpljivo mu odgovarajte na pitanja, a vi se pridržavajte dogovorenog i ne mijenjajte stav čim dijete pokaže prve znakove dobrog ponašanja

Oduprite se suzama

Ne padajte na suze i žaljenje da "nije fer" to što mu ne želite nešto kupiti ili ga ne puštate da duže gleda crtiće. Dijete neće postati pametnije ako mu kupite mobitel ili druge gadgete, već kroz razgovore i interakciju s vama. Vrši li dijete pritisak na vas jer jedino u školi nema neku stvar, kupite mu samo ono što želite da ima. Ali i tu pokušajte procijeniti situaciju i ocijeniti je li je sada pravo vrijeme za to s obzirom na ponašanje, ocjene i sudjelovanje u kući. 

Samopouzdanje se gradi kroz vlastita iskustva

Dijete treba hvaliti nakon dobro obavljenog posla tj. crteža, ocjene, svladavanje neke teškoće, ali ne i uvjeravati ga da se sve vrti oko njega. Bude li uvjereno da je sve njemu podređeno, šokirat će ga stvarnost u vrtiću ili školi jer se drugi neće postaviti prema njemu kao vi. Suosjećajnosti, odgovornosti i samopouzdanju naučit će se sami kroz svoja iskustva, ali taj put može trajati puno duže ukoliko im se stalno uskače u pomoć.

Idi na 24sata

Komentari 0

Komentiraj...
Vidi sve komentare