Dizajnerici odjeće Aniti Husnjak (40) iz Lepoglave život se doslovno okrenuo naglavačke 2008. godine. Bila je s prijateljicom u automobilu kad ju je nazvao šef i rekao da zatvara firmu te da je dobila otkaz.
POGLEDAJTE VIDEO: Katica Egredžija je majstorica zidanja
- Dok smo pričale o tome, na nas se zaletio automobil koji je prošao kroz crveno. Doslovno. Od auta nije ostalo ništa, a mi smo se čudom izvukle s nagnječenjima i kontuzijama te PTSP-om. Oporavljala sam se tri mjeseca, a u međuvremenu sam se i razvela. U džepu sam imala 50 kuna i samu sam sebe pitala kako želim živjeti s obzirom na to da bih sutra mogla umrijeti od gladi. Jedino o čemu sam mogla misliti je crtanje - priča nam Anita koja je tada već uzela u najam podstanarski stan.
Stan je bio u lošem stanju, prisjeća se, a u želji da prikrije plijesan na jednom zidu kupila je za nekoliko desetaka kuna boju za zidove.
- No previše sam je razrijedila i to se sve počelo cijediti i slijevati sa zida. Ne znaju kako bih to popravila, pronašla sam bijelu temperu i po toj iscijeđenoj boji počela pratiti šare shvativši da crtam grančicu. Od grančice razvilo se moje današnje drvo s bogatom krošnjom, posao u kojem uživam u svakom trenutku. No tada to još nisam znala - objašnjava nam ona govoreći kako joj je prioritet bio pronaći posao. Na lokalnoj radio postaji čula je da parfumerija traži zaposlenicu.
- Otišla sam tamo, vlasnica me odmjerila od glave do pete i rekla mi neka izađem, da nema posla za mene. U tom času je naišao njezin brat koji me poznavao i rekao je sestri neka mi da bilo kakav posao. Ona me pitala što znam raditi, a ja ni sama ne znam kako sam preko usta prevalila da znam oslikavati zidove. I rekla mi je da joj oslikam jedan zid. Tog dana zaradila sam prvih 1.000 kuna. Sljedećeg dana me ponovo zvala da joj oslikam dječju sobu za koju sam zaradila 2.000 kuna, a nedugo potom i još jednu sobu za 10.000 kuna - prisjetila se ona početaka navodeći kako je tako preporukom od usta do usta pronalazila nove klijente i slikala najbolje što je znala.
Završila je srednju školu za dizajnericu odjeće, a iako joj je oduvijek bio san upisati se na Likovnu akademiju, to joj se nije ostvarilo. Roditelji joj nisu mogli priuštiti studij, a i sama kaže kako ju je život kasnije odveo u drugom smjeru.
- Nakon tog otkaza i nesreće počela sam intenzivnije razmišljati o svojem životu i što od njega želim, pa sam tako odlučila da više ne želim u životu imati šefove ni raditi za crkavicu od 2.000 kuna. Želim popiti kavu kad mi je potrebna, a ne kad mi netko dopusti. Želim uživati u poslu koji radim. I tako su se stvari malo po malo počele slagati same od sebe. Već sljedeće 2009. godine dobila sam poziv da u Dubaiju oslikam zid na Svjetskom sajmu luksuznog namještaja. Ondje sam upoznala šeika koji mi je ponudio stan, auto i plaću od 10.00 eura kako bih oslikavala zidove. No u tom slučaju bih imala nekoliko šefova iznad sebe, a to nisam htjela. Željela sam raditi što ja hoću - uporna je bila Anita koja je šeikovu ponudu glatko odbila i vratila se u Hrvatsku.
Hrabrosti joj nije nedostajalo, pa je 2010. godine pokrenula tvrtku. Kaže kako je bila prva u Hrvatskoj, pa tada još nisu bili ni sigurni kako bi klasificirali njezin obrt.
- Pokreće me to da usrećujem ljude. U većini slučajeva djeca budu suzdržana i tek sljedećeg dana uživaju u mojim crtežima, a obično su roditelji ti koji budu oduševljeni odmah. No kad napravite nešto i dijete skače od sreće, onda znate da ste postigli cilj. Primjerice, za dvogodišnjaka sam nedavno oslikala sobu sa traktorom Tomom, likom iz animiranog filma. Dječak je natjerao roditelje da dovuku madrac i jastuke u njegovu sobu i iz nje ne izlazi koliko je oduševljen mojim radom - smije se ona.
U međuvremenu je upoznala drugog supruga i rodila dvije kćeri, Nicol (7) i Korinu (2), no priznaje da one nisu dobile crteže kakve su željele, nego je ona ovisno o svojoj inspiraciji za stariju naslikala cvijeće u sobi, a za mlađu mjesec i zvijezde. Do danas je oslikala više od 1.500 zidova, a radi i u inozemstvu, pa tako njezini crteži krase domove od Slovenije, Austrije i Francuske do Dubaija.
- U početku nisam mogla birati kod koga ću i što raditi, ali sad imam taj luksuz. Prosječna cijena ovisi o brojnim faktorima, od kvadrature, zahtjevnosti do materijala, pa su tako moji crteži u rasponu od 2.000 do 10.000 kuna. Sve se dogovara individualno. Slikam najčešće fasadnim bojama na bazi vode i u dogovoru s klijentom. S obzirom na to da mi je raspored pretrpan, ne mogu prihvatiti poslove za manje od 1.000 kuna - ističe Anita koja oslikava i poslovne prostore te institucije, a upravo je rad na zidu lepoglavskog dječjeg vrtića bio najzahtjevniji u njezinoj karijeri.
- Većinu crteža dovršavam istog dana tako da su gotovo svi zidovi gotovi u jednom danu, no ima i onih koji su zahtjevniji. Recimo, u vrtiću sam sama oslikala 500 kvadrata zidova za 12 dana, no na kraju su svi bili oduševljeni rezultatom. Najteže mi pada kad klijenti ne slušaju moje sugestije. Uvijek ih upozorim ako znam da nešto neće dobro ispasti, pa mi njihovo inzistiranje predstavlja problem jer na kraju ne budem zadovoljna kako je posao ispao - iskrena je ona.
Svoje radove objavljuje i na društvenim mrežama, no kaže kako ondje neće završiti oni kojima nije zadovoljna. Takvih je, doduše, iznimno malo.
- Svaki dan se veselim poslu i baš uživam u njemu. Ništa mi nije teško, a najveća nagrada mi je osmijeh djeteta - zaključila je Anita.