Učenje čitanja ključni je dio moždanog razvoja, no taj proces ne teče glatko kod svakog djeteta. Znanstvenici sa Sveučilišta Northwestern vjeruju kako je upravo sposobnost čitanja biološki marker koji može upućivati na predispoziciju za disleksiju. Vjeruju kako djeca koja u ranoj dobi imaju znatnih problema ne samo kod čitanja, već mnogo više kod naizgled nepovezane djelatnosti - kvalitete sluha, imaju znatno veći rizik za razvoj disleksije, piše Fox News.

U studiji na 100 djece s različitim poteškoćama u čitanju, znanstvenici su elektrodama testirali odgovore moždanih valova na zvučne podražaje. Ona djeca koja su imala najviše problema s čitanjem ujedno su imala i poteškoća s odgonetavanjem zvuka, što upućuje na povezanost slušnih i vizualnih stimulansa kod dekodiranja značenja pojedinih riječi.

- Teško je točno odrediti, no oko 15 posto populacije ima neki oblik disleksije, što bi se u ranoj dobi moglo prepoznati upravo mjerenjem kvalitete sluha i percepcije zvukova - rekla je voditeljica studije, profesorica neurobiologije Nina Kraus.

Nakon studije istraživači su godinu dana podučavali djecu uz pomoć pojačavanja frekvencije zvuka, tako da su im profesori predavali na mikrofon. Tijekom takve poduke kod većine je djece došlo do znatnog poboljšanja sposobnosti čitanja.  Takvi rezultati daju nadu za ranije i uspješnije liječenje disleksije stimuliranjem živčanog sustava zvukom, izvijestili su znanstvenici.