U doba ranih kršćana proslava rođendana se smatrala poganskim ritualom, ali su zato kao važnije vjerske blagdane slavili Bogojavljanje - tri mudraca koji su posjetili malog Isusa, i Uskrs - dan Isusovog uskrsnuća. Tek kasnije su počeli slaviti i dan njegovog rođenja, iako nema dokaza kad bi to točno moglo biti, postoje samo nagađanja.
POGLEDAJTE VIDEO: Božićna čestitka zdravstvenih djelatnika dubrovačke bolnice
Iako se rođenje Isusa u cijelom svijetu obilježava 25. prosinca, u Bibliji se ne spominje datum. Zapravo, povjesničari nagađaju kako su veće šanse da se rodio u proljeće nego zimi. Naime, u Bibliji se u nekim odlomcima spominju ovce što sugerira da se možda rodio u proljetno doba godine.
Postoji još jedna teorija zašto bi se Božić mogao slaviti baš 25. prosinca. Rimokatolički povjesničar Sextus Julius Africanus je 221. godine kao datum Isusovog začeća naveo 25. ožujak - devet mjeseci prije 25. prosinca.
U trećem stoljeću je Rimsko carstvo, koje u to vrijeme nije prihvatilo kršćanstvo, slavilo ponovno rođenje Nepokorenog sunca (Sol Invictus) 25. prosinca. Ovaj praznik ne samo da je označio povratak dužih dana nakon zimskog solsticija, već je uslijedio i nakon popularnog rimskog festivala nazvanog Saturnalije tijekom kojeg su ljudi slavili i razmjenjivali darove. To je bio i rođendan indoeuropskog božanstva Mitre, boga svjetlosti i odanosti čiji je kult u to vrijeme bio sve popularniji među rimskim vojnicima.
Službena proslava Isusovog rođenja 25. prosinca počela je, prema starim povijesnim spisima, 336. godine nakon što je car Konstantin proglasio kršćanstvo službenom religijom Rimskog carstva. Ali, rani kršćani nisu naširoko prihvatili taj blagdan pa se ozbiljnije počeo obilježavati tek u 9. stoljeću nakon čega je postao jedan od najvažnijih praznika, prenosi Reader's Digest.