Kada napokon stigne taj petak, pokretni štićenici jedva čekaju doći na treći kat, sjesti u polukrug i dočekati Poca i Jagu (ili Jandu) - pse koji su u procesu socijalizacije i pod vlasništvom udruge Silver. Oni dolaze sa svojim volonterima koji ih uče kako se ponašati u svim situacijama, pa tako i u prisustvu starijih i nemoćnih osoba. Te prizore ozarenih lica štićenika neopisivo je lijepo za vidjeti, pogotovo onih koji, iako su teže oštećeni, i dalje osjete tu ljubav i toplinu koju psi donose.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ovo novo iskustvo i doživljaj je štićenicima u Dom za starije i nemoćne osobe Remete omogućila socijalna radnica Marija Jurčević zajedno s ravnateljem Robertom Aloisom Steinbauerom.
- Suradnju s Centrom za rehabilitaciju Silver započeli smo prije mjesec dana. S vlasnikom Robertom sam pričala o aktivnostima koje bi mogli organizirati u našem Domu. Željeli smo nešto drugačije, nesvakidašnje, kvalitetan sadržaj koji bi imao pozitivan učinak kako na naše štićenike, tako i djelatnike. No, s obzirom na COVID situaciju dosta smo ograničeni jer se sve aktivnosti moraju održavati isključivo u prostorijama našeg Doma uz poštivanje epidemioloških mjera - ispričala je Marija.
Dodala je kako je vlasnik doma - Robert i ranije komentirao kako je u Njemačkoj vidio da Domovi za starije i nemoćne osobe imaju terapijske pse i da su štićenici oduševljeni njihovim dolaskom. Marija je pak, prije nego se zaposlila u Domu, radila u OŠ Poliklinike Suvag koja svojim školarcima omogućava druženje s labradoricom Gabi, tako da je ona već imala iskustvo i predodžbu kako bi to moglo izgledati.
- Otišla sam na web stranicu Centra za rehabilitaciju Silver i poslala upit o potencijalnoj suradnji. Vrlo brzo stigao je pozitivan odgovor. Moram pohvaliti gospođu Aleksandru Purkolt i koordinatoricu Sandru Ševerdiju iz Centra za rehabilitaciju Silver s kojima sam u jako kratkom roku dogovorila suradnju kao i njihove volontere koji svaki petak u popodnevnim satima dolaze u naš Dom. Posebni su to ljudi koji sa sobom uvijek donesu pozitivnu energiju - rekla je Marija.
Svaki petak u ovaj dom dolaze dva mlada labradora koji su trenutno u programu socijalizacije, a pripremaju se da jednog dana postanu psi pomagači. Bijeli labrador Poco je već pri prvom susretu postao zvijezda Doma. Svi mu se vesele, i djelatnici i korisnici, te s nestrpljenjem dočekuju petak da ga ponovno vide.
- Većina naših sugrađana misli kako samo skupi, elitni Domovi mogu svojim štićenicima pružiti ovu vrstu usluge, a ja im s ponosom želim poručiti kako novac nije uvijek glavni pokretač, ponekad je potrebna samo dobra ideja, malo mašte, volje i energije. Naša zajednica pruža mnogo resursa koje samo treba znati prepoznati i iskoristiti na pozitivan način - naglašava Marija.
Reakcije štićenika
A da su psi zaista glavne atrakcije ovog doma potvrđuju i reakcije štićenika. Tako je štićenik Ivan Maltar izjavio kako je jako zadovoljan što psi dolaze u Dom. Veseli se kada dođe Poco i tvrdi kako je on predobar pas.
- Ja volim životinje, a i moja kćer i moj sin imaju psa. Ja bi bila jako sretna da nam tu dolaze svaki dan. Nas tu u domu jako obraduje kada oni dođu. Moj kćer ima psa koji je kao i Poco i on mi je jako drag - izjavila je je Slavica Kušek (84).
Rudolf Špoljar (80) također kaže kako mu se jako sviđa druženje s čovjekovim najboljim prijateljem - psom.
- Meni je to fantastična ideja što nam psi dolaze u posjet. Jako me veseli to samim time što mi jako nedostaje moj pas – Lula. A i psi su općenito životinje koje uveseljavaju ljude koji ovdje, ne kažem da su žalosni, ali su ipak malo otuđeni, a pas je onaj koji uvijek pruža veselje - kazao je štićenik Damir Komorčec (55).
Sa svim štićenicima se slaže i Milena Heintel Orlić (92) koja kaže kako je Poco predivan i jako simpatičan pas. Toliko su joj slatki da bi voljela imati jednog da spava pored nje.
A osim štićenika, tu je i djelatnica Vesna koja je isto bila toliko uzbuđena kada su ih psi posjetili da pola noći nije mogla spavati, spomenula je Marija.
Što se tiče ostalih aktivnosti, štićenici ovog doma često imaju i likovne radionice, izrađuju ukrase, a prije pandemije su išli u kino, kazalište, Maksimir, Jarun, Bundek, šetnja po Adventu.
- Sad im te aktivnosti ne možemo omogućiti pa se trudimo animirati štićenike unutar doma – rekao je vlasnik Robert i dodao kako uvijek gleda što napraviti da ljudi u domu budu zadovoljni.
Marija također ima još jednu ideju za koju se nada da će ju u skorijoj budućnosti uspjeti provesti u Domu.
- Istraživanja su pokazala da uz životinje i mala djeca pozitivno utječu na starije ljude i stariji ljudi na djecu, pa bi se željeli u budućnosti povezati s nekom udrugom da djeca posjećuju dom i da se druže sa štićenicima. Znanstveno je dokazano da postoji pozitivan utjecaj. I od strane starijih ljudi na djecu i djece na stare ljude - objasnila je Marija.
Budući psi pomagači
Inače, ovi rehabilitacijski psi su zapravo budući psi pomagači koji su u procesu socijalizacije. Oni su smješteni u obitelji volontera socijalizatora. Nakon socijalizacije koja traje godinu i četiri mjeseca psi idu na formalni trening sa svojim trenerima u Silver.
- Svaki pas ima crvenu ormicu (koju već puno osoba u Zagrebu prepoznaje) i to je zapravo znak da on ima pravo uči u sve ustanove sa svojim socijalizatorom. To je oznaka da je on budući pas pomagač i da on ima svoja prava zajedno sa socijalizatorom - objasnila je volonterka Iva Ivić Kozina. Ona svakog petka zajedno sa svojim psom - crnim labradorom Jagom dolazi u ovaj Dom.
Socijalizatori su volonteri pa su psi kod njih na procesu socijalizacije i oni ga navikavaju na sve situacije s kojima će se susresti jednog dana kada će biti pravi pas pomagač.
- Najvažnije kod nas socijalizatora je naučiti ga kada šeta s nama vani da lajna nije nategnuta, da ju ne povlači, da bude smiren, da zna biti strpljiv, da zna osnovne naredbe tipa sjedi, lezi, pričekaj... - rekla je Iva.
- Ovaj starački dom je iskazao želju prema Silveru da bi htjeli druženje štićenika sa budućim psima pomagačima. Za naše pse je to zapravo izuzetno korisno jer to za njega još jedno iskustvo i jedna vježba. Nama socijalizatorima je to super prilika da vidimo nešto novo oko svoga psa na što ga treba naviknuti da mu to ne bude preveliki izazov. Štićenicima je pak to super jer imaju prilike družiti se sa psom - ispričala je.
Nakon socijalizacije psi odlaze na službeni fakultet i onda tamo s pravim trenerima vježbaju sve ono što će im trebati.
- Mi na socijalizaciji radimo kroz igru, to su početne vježbice s igračkom povuci pusti, što je Jagi jedna od najdražih igri, a to ga uči da kasnije pomoću nekog užeta povući i otvoriti neku ladicu korisniku ili će otvoriti vrata osobi koja to ne može i slično - kazala je Iva.
Centar za rehabilitaciju Silver drži isključivo labradore i retrivere jer su to psi koji su jako vezani za ljude i jako vole njihovo društvo. Njih je dosta lako nagrađivati i socijalizirati kroz hranu.
- Motivira ih hrana i na taj način najlakše i najbrže uče, a poanta je da uče isključivo kroz pozitivno iskustvo. Nikada nema nikakvog kažnjavanja niti sankcioniranja - zaključila je volonterka Iva.