Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Ako vam je najdraža boja žuta, vjerojatno ste zabavni i pažljivi
Vjerojatno ste se nekad poludjeli na nešto ili nekoga bez nekog očitog razloga. Možda baš sad u vrijeme ove izolacije u kojoj se svi nalazimo zbog korona virusa. Možda vas je nekada iznenadilo koliko ste intenzivno reagirali bez potrebe.
Kada iznenada ''puknemo“ i postanemo nasilni, mnogi od nas osjećaju da je taj ispad bio pogrešan. Često nakon toga osjećamo kajanje.
Zašto se to događa?
Neuroznanstvenik Douglas Fields proučavao je taj fenomen.
- Svi mi želimo vjerovati i vjerujemo, da kontroliramo svoje ponašanje i postupke, ali činjenica je da u određenim slučajevima to ne radimo - rekao je.
Prema Fieldsu, postoje barem dva različita načina na koje svatko od nas pokušava predvidjeti (možda točno, a možda i ne) i procesuirati prijetnje. Jedan je svjestan i sporiji, a drugi, nesvjestan i puno brži. Kada se potonji pokrene, u djeliću sekunde i s malo ili nimalo svijesti, možemo postati nasilni što od sebe nikada ne bismo očekivali.
Iako se to događa brzo i prema Fieldsu može biti više ili manje izvan naše kontrole, postoje različiti utjecaji koji nas mogu učiniti sklonijima takvim ispadima.
Neki čimbenici koji mogu rezultirati ispadima su ako se nalazimo u alkoholiziranom stanju, ako smo gladni ili mentalno umorni. Kod nekih ljudi triger mogu biti i loša iskustva iz djetinjstva.
Liječnik Gabor Maté prikupio je mnoštvo istraživanja o tome kako izolacija, trauma i zanemarivanje štete mozgu u razvoju, uključujući različite dijelove prefrontalnog korteksa koji nam pomaže u regulaciji naših impulsa i budućih ishoda naših djelovanja. On je zaključio da ljudi koji su doživjeli traumu mogu imati određene poteškoće u sprječavanju impulsa.
Budući da možemo puknuti prije nego što uopće postanemo svjesni osjećaja ljutnje ili prijetnje, pogrešno bi bilo misliti da bijes uzrokuje ispade.
No, čini se da neuroznanost pokazuje da su kategorije koje koristimo da bismo shvatili smisao svijeta ključne za naša iskustva emocija poput bijesa, kao i za naše percepcije situacija kao prijetnje.
Stoga, ako treniramo sebe da znamo procjenjivati i kategorizirati ono što se događa na manje neprijateljski način to nam može pomoći da imamo bolju kontrolu i pomoći nam da spriječimo da dođe do nekontroliranih ispada. Ovo je vještina koju svatko od nas može vježbati.
Događaje bi trebali sagledati uvijek na drugačiji način, odnosno ispričati sebi neku drugu priču. Ponovno kategoriziranje pomaže nam zaustaviti naše ispade zato što vježbamo sebe da velikodušnije tumačimo situacije pa tako kad se pojavi nešto ili netko što bi nas moglo izbaciti iz takta, mi automatski doživljavamo tu situaciju pozitivnije jer smo istrenirali sami sebe s vremenom, prenosi Psychology Today.
POGLEDAJTE VIDEO s Borisom Banovićem : #ZAJEDNO24SATA
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Koji su sve izvori tjeskobe kod kuće - i kako ih se može izbjeći