Sophie Wardle (28) iz Birminghama mislila je da pati od napadaja tjeskobe. Majka petero djece tvrdi da su i liječnici mislili da su teško disanje i drhtanje mišića potaknuti stresom i majčinstvom. No nakon što je pretrpjela napadaj tijekom posjete svojemu liječniku, brzo su je uputili na magnetsku rezonancu koja je konačno otkrila pravi uzrok njezinih problema.
Sophie je morala na kraniotomiju, kirurški zahvat u kojem se otvara dio lubanje, da bi liječnici došli do tumora veličine naranče na njezinom mozgu.
- Počela sam se boriti s onime što liječnici smatraju simptomima anksioznosti, kao što su napadaji i ostajanje bez zraka, i to samo sedam mjeseci nakon što sam počela obuku za medicinsku sestru. Mislila sam da je problem u stresu. Nikad nisam pomislila da se radi o tumoru na mozgu. Počela sam se brinuti kad su mi se mišići ukočili i počeli se tresti, ali liječnici su me uvjerili tvrdnjom da se to doima kao da je povezano sa stresom. Opisala sam napadaje kao da ne mogu disati, a liječnici su mi rekli da to zvuči kao napadaj panike jer sam novopečena mama te da to nije za bolnicu. Tek nakon što su liječnici svjedočili napadaju u hodniku nakon pregleda, počeli su ozbiljnije promatrati cijelu situaciju - prisjetila se Sophie za Daily Mail.
Liječnici su ju poslali na magnetsku rezonancu 2014. godine i otkriven joj je veliki tumor. Nalazio se na temporalnom režnju mozga koji je odgovoran za govor, rješavanje problema i dio osobnosti.
Tumor joj je uklonjen i išla je na kemoterapije. No 2018. saznala je da je ponovno dobila rak. Radilo se o još kompliciranijem tumoru na mozgu koji je zahtijevao kompleksnije liječenje.
Ovaj put napravili su joj budnu kraniotomiju, odnosno 'budnu operaciju mozga', u kojoj je pacijent svjestan tijekom operacije.
Liječnici preferiraju tu tehniku za uklanjanje tumora u blizini ili na važnim područjima mozga jer im omogućuje da kontinuirano testiraju pacijentovu funkciju mozga.
- Pomisao na to bila je zastrašujuća. Budnost tijekom druge operacije bila je najgore iskustvo u mom životu. Znala sam da bi jedan pogrešan potez mogao uzrokovati moždani udar ili krvarenje u mozgu – opisala je Wardle.
Budna operacija mozga zahtijeva da čovjek bude svjestan dok je pod nožem. Koristi se za saniranje tumora u području mozga koji kontrolira vid, pokret ili govor. Pomaže kirurgu da tretira ispravan dio mozga i smanjuje rizik od oštećenja regije koja kontrolira jezik, govor i motoričke sposobnosti. Može biti teško odrediti ta područja prije operacije, dok budna operacija omogućuje kirurgu da prepozna koja područja mozga kontroliraju ove funkcije kako bi ih mogao izbjeći.
Pacijent dobije lijekove za spavanje i one od kojih skalp utrne, a liječnik ukloni dio lubanje kako bi došao do mozga. Tijekom operacije, učinak sedativnih lijekova se zaustavlja kako bi se pacijentu omogućilo da se probudi. Tada mu liječnici mogu postavljati pitanja ili reći da se pomiče. To pomaže kirurzima da identificiraju i izbjegnu funkcionalna područja mozga.
Sophie dodaje da nakon svega ima problema s govorom i kretanjem i da nikada nije uspjela završiti trening za bolničarku. Zbog radioterapije i kemoterapije izgubila je kosu, ali se pokušala usredotočiti na najvažniju stvar u svom životu - na svoju djecu.
- Bilo je srceparajuće kad su mi rekli da se tumor vratio prošle godine, ubrzo nakon rođenja najmlađeg djeteta. Ali znala sam da moram biti jaka za svoju djecu Grace, Millie, Paige, Erin i Tommy-Jaya i da se moram nastaviti boriti. Znam da se nikad neću potpuno osloboditi svog tumora, koga sam nazvala Timmy, ali namjeravam uživati u svakom trenutku s djecom. Moja mama mi je uvijek govorila da treba izdržati oluju, no sve ovo natjeralo me da postanem oluja, odlučna sam i uživat ću u životu koji imam – zaključila je hrabra majka.