Jelo ga se još u tursko doba, a žene iz Poljičke republike i danas ga spremaju po recepturi svojih baka i majki. Mlade nevjeste, baš kao i jedna od vrsnih spremačica soparnika Silvana Kordun, uče godinama umijeće pripreme od svoje svekrve.
- Potrebne su godine da bi se ‘uhvatila ruka’- govori Silvana dok pogledava na komin i dodaje suhe lozovine. Kaže kako ima poljičkih žena koje ne dopuštaju da im se priđe u dimnoj kužini dok soparnik ne bude gotov jer ne žele otkriti tajne pripreme. Najvažnije je da komin bude dobro ‘ugoren’, za što je potrebno vatru ložiti punih sat vremena.
U međuvremenu se mijesi tijesto, a blitva se bere dan prije. Svaki list se pere, suši, a potom i reže na duge trakice. Kad tijesto malo odstoji, kuharica ga spretnim pokretima lazanjurom (valjkom) tanko valja na drvenom pladnju (siniji). Pripremljena smjesa blitve potom se ravnomjerno rasporedi po tijestu koje sa svih strana prelazi tek pokoji centimetar. Na drugoj siniji se valja drugi komad tijesta za pokrivanje blitve. Višak se odreže i zatim ga treba “zavrijakati”, tj. zarolati kao pleter.
Sa soparnika potom vješta kuharica krpom uklanja i zadnju trunku luga te poklapa soparnik drugom sinijom i okreće ga kako bi prava strana sa zarolanim rubovima sad bila gornja. Desetak minuta, dok se soparnik hladi, Silvana koristi za nasjeckati dosta bijelog luka koji će, nakon što soparnik namaže s kvalitetnim maslinovim uljem, posipati po tijestu. Ne postoje riječi za opisati miris koji se u tom trenutku širi uokolo. Spretnim pokretima ova poljička nevjesta oštrim nožem reže rombove i iz sredine vadi prvi komad.
Ovaj specijalitet se priprema samo u selima slavne Poljičke republike - u kraju istočno od Splita, od Žrnovnice do Blata na Cetini i Omiša te od mora do Zamosorja. Nekad ga se spremalo u dane velikih postova, na Badnjak i Veliki petak, a danas je jelo koje se sve više traži u svakodnevnoj zdravoj prehrani.