Većina roditelja susrela se sa situacijom kada dijete  odjednom počne odbijati hranu koju je do tada bez problema jelo. “Neću zeleno” ili “nije mi fino” često se čuju u ranom djetinjstvu. Dijete tako može ostati na samo nekoliko tipova hrane, i to uglavnom nekvalitetne.

 - Obično je riječ o dva različita oblika odnosa prema jelu - odbijanje hrane i izbirljivost (selektivno uzimanje nekoliko vrsta namirnica). Pri odbijanju hrane dijete pokušava svratiti pažnju na sebe i najčešće uspijeva jer su odrasli uznemireni takvim  ponašanjem i jako se trude da dijete bar nešto pojede. Pričaju mu priče, zabavljaju ga televizijom, hrane u parku... Obrok obično dugo traje i roditelji ponekad gube živce - objašnjava prof dr. sc. Vesna Vidović, specijalist dječje psihijatrije iz Poliklinike ABR.

Dodaje kako unatoč ograničenom broju namirnica koje dijete prihvaća obično ne gubi na težini. Uzroci takvog ponašanja, nastavlja prof. Vidović, najčešće leže u tome da djeca imaju potrebu da se roditelji njima što više bave. Djeca su vješta u pronalaženju ponašanja koje roditelje najviše uznemiruje i prenosi poruku: “Tu sam! Bavite se malo sa mnom!”. 

Kod selektivnog jedenja dijete pristaje samo na nekoliko vrsta hrane (čips, pecivo, kokice...). Iako nemaju nutritivnu vrijednost, kalorični su pa dijete ne gubi na težini. 

- Tu je pak riječ o navici nastaloj jer roditelji nisu uspjeli dovoljno motivirati dijete na raznovrsnu hranu - pojašnjava dr. Vidović. Roditelji se često pitaju  koliko dugo trebaju sjediti kraj djeteta i čekati da pojede i treba li biti uporan i inzistirati da se sve pojede do kraja ili naprosto nakon izvjesnog vremena ukloniti tanjur i pričekati da dijete samo zatraži hranu kad osjeti glad. 

- Roditelji se suočavaju s nestrpljivošću i osjećajem krivnje. Ako prisiljavaju dijete osjećaju se loše, ako ne inzistiraju čini im se da nisu dovoljno brižni. Ne postoji univerzalna uspješna metoda - objašnjava prof. Vidović dodajući da je utješno to što je riječ o problemima koji su prolazni i kad dijete jednom preraste fazu u kojoj mu je jedino roditelj zanimljiv to prestaje. 

Najefikasnije je smireno pregovarati s djetetom bez ucjena, prijetnji ili potkupljivanja. To djeluje samo kratkoročno. Pomoć svakako treba potražiti ako dijete povraća i gubi na težini. 

Ozbiljno stanje

Može doći i do ozbiljnog poremećaja prehrane koji se uvelike razlikuje od dječjih faza. Ponekad nemogućnost konzumiranja hrane nastaje kao posljedica senzornog poremećaja (smetaju im tekstura i miris), problema s gutanjem, sporijeg motoričkog razvoja ili gastroloških problema.

Radije gladuju

Odbijači hrane jest će kad su gladni, ali oni koji selektivno jedu - neće. Kod njih neće upaliti pristup “nećeš se dići od stola dok ne pojedeš”, kao ni izgladnjivanje. Oni radije neće pojesti ništa nego neku od namirnica izvan “svoje liste”. Treba biti strpljiv i pokušati im uvesti nove okuse..