Nekim je roniteljima izlika ribolov, nekima rekreacija, no pravi je razlog ljubavi prema ronjenju euforija dubine, koju izazivaju kemijske promjene u mozgu lišenom kisika.

Ljudsko je tijelo dobro prilagođeno vodenom okružju pa se i u vodi osjećamo kao kod kuće – barem neko vrijeme. Kad uronimo, dolazi do fizioloških prilagodbi koje zahvaćaju srce, krvožilni sustav, pluća i druge organe. Naš se metabolizam tada usporava radi štednje energije i kisika, a pluća se skupljaju na četvrtinu uobičajene zapremnine.

Najsposobniji ronitelji na dah dosežu i 200 m, no i mnogo manje dubine kriju smrtonosne opasnosti, koje su unesrećile mnoge ljubitelje dubina.

Upoznajmo tipične opasnosti koje nam prijete u vodi:

• Pucanje bubnjića Rastući pritisak vode može izazvati bol, pa i prsnuće bubnjića. Simptomi su vrtoglavica, povraćanje i krvarenje iz uha. Ovo se izbjegava kompenzacijom - izjednačavanjem tlaka u uhu pri uranjanju. Kompenzacija se izvodi tako da se jezikom pritišće stražnji dio nepca. Tim se pokretom šalje dašak zraka kroz Eustahijevu cjevčicu do srednjeg uha.
• Dušična narkoza Javlja se na 12 metara, a osobito je izraženo od 30 metara. Duboko u vodi, mozak počinje ostajati bez kisika, pa u moždane stanice prodire više dušika. Ovaj plin ima učinak sličan alkoholu, te ronitelja zahvaća ushićenje, rast samopouzdanja i prezir prema opasnosti.

Foto: Thinkstock

• Pothlađenost U hladnoj vodi može vam se dogoditi ono što je zadesilo žrtve s Titanica. Prvi su znakovi pothlađenosti umor i otežano rasuđivanje.
• Nesvjestica u plićaku Opasnost vreba i kod izranjanja. Kako pritisak vode opada, pluća i zrak u njima se šire. U tako proširenim plućima, preostale rezerve kisika preraspršene su da bi ušle u krv pa na nekoliko metara od površine mozak ostaje bez kisika i čovjek gubi svijest. Svi se ronitelji uvježbavaju prepoznati nadolazeću nesvjesticu na vrijeme da bi mogli izroniti prije no što bi ona nastupila.

12 savjeta za sigurno ronjenje:

1. Nikad ne ronite sami, no ne uranjajte istovremeno s partnerom. Jedan partner mora čekati drugoga na površini i priskočiti mu u pomoć ako uoči da nešto nije u redu.
2. Ne zaranjajte bez zaštitnog užeta uz koje se možete popeti u slučaju nužde. Ako je uže pričvršćeno na plutaču, ona mora biti dovoljno velika da izdrži težinu i dvojice ronitelja.
3. Utezi radi lakšeg zaranjanja smiju biti teški od 5 do 30 kg i moraju biti smješteni isključivo pozadi da ronitelj u slučaju nesvjestice izroni s glavom prema gore. Bolje je staviti premalo nego previše utega.
4. Pred ronjenje dišite polako, udišući prvo trbuhom. Ne izvodite više od 15 dubokih udisaja po minuti, jer bi to ubrzalo puls i smanjilo koncentraciju CO2. Manjak CO2 izaziva kašnjenje alarma da je kisika premalo i da je vrijeme za izranjanje.
5. Puno pijte prije uranjanja. Dehidracija povećava rizik za nesvjesticu pri izranjanju te otežava izjednačavanje tlaka. Do četiri sata prije ronjenja nemojte jesti, jer probava usmjerava krv u želudac umjesto u mozak.
6. Izjednačavajte pritisak u uhu pri zaranjanju na svaka tri metra. Ako ne uspijete kompenzirati, prekinite ronjenje.
7. Prilikom zaranjanja ne gledajte prema dolje, a prilikom izranjanja ne gledajte prema gore.
   Foto: Dreamstime
8. Ne ubrzavajte u završnoj fazi izranjanja. Štedljivost pokreta čuva kisik i održava spori puls.
9. Ne izdišite pod vodom, a pri izranjanju prvi put izdahnite lagano.
10. Stanka između uranjanja mora biti barem 5 minuta da bi se tjelesni plinovi doveli u normalu.
11. Ne ronite na dah do 12 sati nakon ronjenja s bocom, jer je moguća dekompresijska bolest.
12. Ne ronite kad ste umorni, prehlađeni ili pripiti. Nikad ne zaranjajte odmah nakon nesvjestice.