Bio sam mlad, lijep i zgodan. Cure su me salijetale jer sam znao dobro plesati, a na ples se tad išlo svaku večer u Radnički dom. Plesao sam s mnogima, ali s Ilonkom je bilo najljepše. Bila je lijepa, pomalo luckasta i dovoljno brza da me uvijek uzme za sebe. Imao sam 18-19 godina kad mi je postala cura, a ubrzo i žena. I od tada smo stalno zajedno, u dobru i još više u zlu, kaže smiješeći se Karlo Foriš (83) iz Vukovara koji je sa suprugom Ilonkom (84) u braku 64 godine.
POGLEDAJTE VIDEO:
Oni su jedan od parova u Vukovaru s najviše bračnog staža. Gradonačelnik Ivan Penava počastio ih je domjenkom za Valentinovo u čast njihovih dugih godina braka. Karlo i Ilonka vjenčali su se 1954. godine u Vukovaru, koji je tad bio jedan od ljepših gradova za život. Odmah nakon vjenčanja dobili su prvu kćer, ali je ubrzo Karlo morao otići služiti vojni rok u tadašnjoj JNA koji je trajao tri godine. Bila je to njihova prva i posljednja razdvojenost.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Služio je u Dubrovniku. Mene je s malim djetetom ostavio kod svojih roditelja, valjda da me čuvaju. Nisam bila sretna što je u Dubrovniku jer je često znao reći da je to jako lijep grad s prekrasnim ženama, a on je uvijek bio slab na lijepe žene - smije se Ilonka, koja je mužu tek jednom uspjela otići u posjet, a jednom je i on došao na dopust u Vukovar.
U braku su stekli dvije kćeri, troje unučadi i dva praunuka. Sa svima su jako povezani. Svaki rođendan, imendan, svaku diplomu ili godišnjicu braka slave zajedno, te baš svaki put Karlo i Ilonka zaplešu svoj ples, a unuci i djeca požele imati to što imaju oni.
- Oboje volimo plesati i koristimo svaku priliku za to. Zadnjih godina nemamo baš kamo ići plesati, pa si često kod kuće pustimo neku glazbu koja nas podsjeti na mladost i onda plešemo u kuhinji - romantičan je Karlo.
- Bilo je teških perioda. Pogotovo nam je bilo teško tijekom Domovinskog rata. Četnici su nas istjerali iz kuće, uzeli nam sve što smo imali, čak i naše burme koje smo nosili, te nas otjerali u logor u Dalj. Tamo su Karla optužili da je ustaša i da ima pušku pa su ga tukli. Kasnije se dokazalo da mi nikad nismo imali oružje pa su nas pustili. Osam godina bili smo u progonstvu pa se vratili u Vukovar, na gole zidove, ali sretni što smo živi i zdravi - kaže Ilonka.
U njihovu braku nikad nije bilo nejasnoća. Postojali su muški i ženski poslovi te jedno drugome nisu pravili probleme. Svađali su se, ali uvijek i mirili unutar četiri zida.
- Poštovanje, razumijevanje, opraštanje, kompromis, to je sve potrebno za dobar brak. Na brak se treba priviknuti, naći zajednički jezik oko svega, treba se znati svađati i raspraviti sve probleme. Danas mladi to ne znaju ili nemaju živaca i razilaze se već nakon nekoliko godina - mudro kaže Karlo koji je uvijek imao vrijeme za sebe, obično za pecanje, a davao ga je i Ilonki koja je voljela raditi ručni rad. Tako su zajedno proplesali kroz 64 godine svojeg braka.
‘Uvijek grlim i ljubim svoju Betty’
Betty (100) i Morrie (103) Markoff u braku su već 78 godina, ali, priznaju, nikad si nisu izgovorili “volim te”.
- Za mene je mnogo važnija riječ ‘pažnja’ iili ‘briga’. O ljudima brinete i to ima dublje značenje - ističe Morrie koji je Betty upoznao 1939. u New Yorku. Danas jedan od najdugovječnijih bračnih parova u Americi živi u Los Angelesu. On je u 90. godini otkrio strast prema kiparstvu i danas redovito izlaže.
- Tolerancija i poštovanje su najvažniji. Jednostavno nemojte pretvoriti svaku primjedbu u bijes - ističe Betty i dodaje kako Morrie uvijek pronalazi načine da joj izrazi ljubav.
- Uvijek grlim i ljubim svoju Betty - kaže Morrie koji ističe da u životu treba baš uvijek uživati.