Zdravku Odorčiću karcinom pluća dijagnosticiran je 2022. godine sasvim slučajno. Tijekom adaptacije stana presjeklo ga je u leđima. Bol je, dodaje, postajala sve jača i tražio je injekciju protiv bolova kako bi mogao nastaviti raditi. Liječnica ga je, na njegovo čuđenje, poslala na snimanje pluća. Na snimci se pokazalo nešto sumnjivo i ubrzo mu je rečeno da ima tumor. Upućen je na Jordanovac.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Nasreću, bolest je otkrivena na vrijeme jer nije bilo metastaza i operacijom mi je uklonjen jedan režanj pluća. Operacija je prošla bez komplikacija. No nakon tri godine bolest se vratila. Pretrage su pokazale da trebam primati takozvanu pametnu kemoterapiju - ispričao nam je Zdravko priznajući da je pušač.
Terapiju prima svaka tri tjedna, dosad već deset puta. Prvih sedam do deset dana nakon terapije osjeća, kaže nam, mučninu i slabost, ali poslije normalno funkcionira, tek nešto umorniji. Unatoč svemu ostaje iznimno aktivan. Vodi udrugu za kulturu, organizira od pet do šest festivala godišnje, među njima i Festival ljubavne poezije, te sudjeluje u događanjima u Rovinju, Dubrovniku, Splitu i Zagrebu. Izdali su oko 400 knjiga, a njemu samom objavljeno je 14 knjiga poezije, drama i kratkih priča. S bolešću se nosi stvaranjem. Kad je išao na operaciju pluća, osmislio je roman “Konjušar”, a u postoperativnom oporavku ga i napisao. Tijekom pretraga pluća otkriven mu je i karcinom debelog crijeva, veličine dva centimetra.
- Operiran sam na vrijeme, bez metastaza. Dok sam čekao zahvat, napisao sam roman ‘13 ljubavnih umiranja’. Treći roman, ‘Čerge’, nastao je kad sam doznao da se tumor na plućima ponovno pojavio - navodi Zdravko.
Kaže da su tri romana nastala iz njegove tri velike životne muke.
- Čovjeku je sve u glavi, nisam dopustio da me bolest slomi - kaže Zdravko.
Imao je 71 godinu kad mu je otkriven rak pluća. Do tada je, osim ugrađenih stentova, bio zdrav. Pušač je i priznaje da mu se tijekom terapije izgubio užitak u jutarnjoj kavi i cigareti. O svojoj borbi dugo nije javno govorio. Danas poručuje da je najvažnije ne pasti psihološki jer će vas, kaže, “rak pojesti”.
- Treba ostati aktivan, baviti se onim što voliš, kretati se, biti u kondiciji makar i običnom šetnjom na svježem zraku. Treba razvijati pozitivu, otići u kino ili kazalište, pisati, stvarati... Jako su važni preventivni pregledi i slušanje vlastitog tijela. Bolest mi je otkrivena slučajno, ali redoviti pregledi mogu spasiti život. Savjetujem svim oboljelima da dijagnozu podijele s obitelji, a ako je nemaju ili im je teško, da potraže psihološku pomoć. Važno je slušati liječnike i izbjegavati alternativne metode liječenja koje samo uzimaju novac bez stvarne koristi. Najbolja je terapija ona koju daju liječnici jer se često ta alternativna liječenja kose s pravim liječenjem i loše utječu na ishode - poručuje Odorčić.
Iako ima tri kćeri i šestero unučadi, nastoji što više toga obavljati sam. Smatra da je važno da su i tijelo i mozak stalno aktivni. Ne želi da obitelj fizički brine o njemu jer vjeruje da se čovjek aktivnošću održava na životu.
U borbi protiv raka pluća medicina je dio priče. Drugi, jednako važan, čine podrška, informiranost, sustavne promjene i glas onih koji se s dijagnozom svakodnevno suočavaju. Upravo na tom spoju struke, pacijenata i društva već gotovo dva desetljeća djeluje Udruga Jedra, a na njezinu čelu je Sandra Karabatić, glavna sestra Zavoda za tumore pluća i sredoprsja Klinike za plućne bolesti Jordanovac, KBC-a Zagreb, funkciju koju obnaša od 2011. godine. Karabatić je i članica povjerenstava za donošenje Nacionalnog plana za borbu protiv raka pri Ministarstvu zdravstva te članica radne skupine za izradu Nacionalnog strateškog okvira za borbu protiv raka, dokumenta koji je jednoglasno donesen u Hrvatskom saboru 2020. godine. Udruga je osnovana 2007. godine na zamolbu jednog mladog pacijenta koji je, nažalost, izgubio bitku s rakom pluća. Njegova želja da se pomogne drugima koji prolaze kroz istu dijagnozu potaknula je grupu medicinskih sestara i liječnika s Jordanovca da pokrenu udrugu posvećenu oboljelima i njihovim obiteljima.
- Pacijentima je najteže kao prvo prihvatiti dijagnozu i zahtjevnu terapiju. Ali jednako teško za mnoge je i snalaženje u kompleksnom zdravstvenom sustavu. Imati dijagnozu raka pluća znači proći kroz niz dijagnostičkih procedura i terapijskih protokola koji mogu trajati i po nekoliko sati, uz sve popratne pojave, i sve to čini njihov put vrlo složenim. Iz dugogodišnje prakse mogu reći da je pacijentima najvažnije imati osjećaj da se imaju kome obratiti, da ih razumijemo i da ih netko vodi kroz cijeli proces. Zbog toga smo otvorili mail korespondenciju na koju pacijenti mogu slati svoje upite i potražiti savjet. Iako je to dodatni napor za nas, medicinske sestre i onkologe, pokazalo se da je to najsigurniji i najlakši način da pacijent osjeti podršku, da na vrijeme reagiramo na novonastalu situaciju. Često nam pacijenti kažu da se kod nas osjećaju ugodno, i na to sam iznimno ponosna kao glavna sestra. Ponosna sam na cijeli tim jer ne razgovaramo samo o informacijama vezanima za dijagnozu i terapiju, već i o životnim stvarima, o sitnicama koje svakodnevicu čine ljepšom. Humor, osmijeh i male riječi ohrabrenja često se pokažu kao najbolji lijek. Uskoro kreće i primjena muzikoterapije u dnevnoj bolnici, ali u procesu je i formiranje biblioteke da knjiga postane utjeha i bijeg. Ma ne samo to, za sve oboljele kao podrška u prosincu je izašla i zbirka pjesama koju je pisalo više od 150 pjesnika, a naslovnicu je oslikao naš veliki Dimitrije Popović. Zajedno možemo puno više - poručila je u razgovoru za 24sata Sandra Karabatić.