Sve žene koje imaju karcinom dojke i obave mastektomiju imaju pravo i na rekonstrukciju grudi preko HZZO-a, kaže prof. dr. Mladen Stanec, pročelnik Zavoda za onkoplastiku i rekonstruktivnu kirurgiju Klinike za tumore u Zagrebu.
Besplatan im je zahvat i svi materijali, kao i svi daljnji postupci vezani uz rekonstrukciju, budući da se ona rijetko može riješiti samo jednim zahvatom, tumači ugledni kirurg.
Tko je kandidat za zahvat?
Tehnički i teoretski, svaka žena može biti kandidatkinja za rekonstrukciju dojke nakon mastektomije, ali ipak postoji niz faktora koji na kraju budu presudni u odluci hoće li se takav zahvat obaviti. Kako pojašnjava Stanec, rekonstrukciju liječnici neće preporučiti ženi kod koje je bolest uznapredovala i ne očekuje se poboljšanje.
Jednako tako kandidatkinja neće biti niti jedna žena koju bi zahvat mogao ugroziti zbog, primjerice, drugih bolesti od kojih boluje (poput dijabetesa) i koje dovode u pitanje njezinu sigurnost. A kad su u pitanju pacijentice kod kojih nema rizika, generalnog pravila hoće li se obaviti zahvat nema. Sve ovisi o želji žene i njezinoj spremnosti na rekonstrukciju, a dobne granice ne postoje.
- Radili smo rekonstrukciju kod žena starih 70 godina jer im je to bilo iznimno važno. Istodobno, ima znatno mlađih žena koje ne žele rekonstrukciju već se odlučuju isključivo na umetke za grudnjake – priča prof. dr. Stanec.
Njegova je procjena da se od ukupnog broja oboljelih i operiranih žena najviše trećina odlučuje na rekonstrukciju. U Klinici za tumore godišnje se obavi 900 operacija dojki, a samo 130 žena se odluči i na ovaj zahvat. On se može obaviti silikonskim implantatima ili vlastitim tkivom žene. Ukratko, postoji više tehnika, od jednostavnijih do složenijih.
Ugradnja silikonskih implantata spada u jednostavniju metodu. Koriste se i takozvani tkivni ekspanderi, odnosno proširivači kojima se formira umjetni “džep” na prsima, a u njega se kasnije ugrađuje trajna proteza.
Rekonstrukcija vlastitim tkivom, kaže prof. dr. Stanec, znatno je složeniji zahvat i podrazumijeva mikrokiruršku tehniku. Tkivo se na dojku prenosi s drugih dijelova tijela, najčešće trbuha. Žene s dijabetesom ili pušačice nisu dobre kandidatkinje za ovu složenu rekonstrukciju, a sve ovisi i o daljnjem tijeku liječenja. Žene kojima tek slijedi terapija zračenjem također ne mogu na mikrovaskularnu rekonstrukciju prirodnim tkivom zbog rizika od komplikacija.
Ne smije se ugrožavati liječenje
Svaka pacijentica ima različite želje, pa se tako kod nekih radi kombinacija ovih zahvata na način da se najprije u dojku ugradi proteza, a potom na nju ide i vlastito tkivo. Rekonstrukcija dojke kasnije ni na koji način ne utječe na daljnju dijagnostiku i ishod liječenja, a prof. dr. Stanec kaže da je najvažnije ne ugroziti onkološki princip i poštovati sve kriterije.
Drugim riječima, ni na koji način se zbog kasnije moguće rekonstrukcije ne smije zaobići nužna onkološka procedura. Najprije liječenje po svim pravilima, a potom sve ostalo.
Kako se radi zahvat?
Veličina novih dojki ovisi o načinu rekonstrukcije. Ako se radi samo jedna, teži se tomu da bude jednaka kao i prirodna koju žena još ima. Žene koje su imale male grudi mogu kod rekonstrukcije zatražiti veće, pa je to kombinacija estetskog i rekonstruktivnog zahvata.
Moć kirurgije
Rekonstruirati se mogu i bradavice. To se radi prijenosom tkiva sa zdrave bradavice, s dijelova tijela koji su tamnije pigmentirani (poput međice) ili tetoviranjem koje nije nalik na ono klasično. Nova bradavica formira se što sličnije prirodnoj.
Očekivanja žena
Prof. dr. Stanec ističe da je važno prije odluke o rekonstrukciji detaljno razgovarati s pacijenticama kako bi do najsitnijih detalja bile upoznate sa svime. U svakom slučaju, uzimaju se u obzir očekivanja koja žena ima.
Naši stručnjaci
Naši plastični kirurzi koji obavljaju rekonstrukcije imaju i specijalizacije iz opće kirurgije te vladaju svim kirurškim tehnikama i znanjima. Stoga rade i kirurške zahvate s ciljem liječenja, a i rekonstrukcije.