Netko je bacio televizor u smeće. Staru, odrpanu, katodnu kutiju. Čak se nije potrudio ugurati ga u kontejner, već ga je ostavio pored, u travi. Na ekranu su ispisali jednu riječ - 'Finito'.
Gotovo, završeno, kraj.
Nedaleko od njega, prislonjena uz jednu garažu, odbačena je uska, elegantna kutija. Nekadašnji omot novog televizora, jednog od onih pametnih, s dijagonalom od preko 80 centimetara. Zatrpana je smećem.
Kao i ona starudija u travi, i ova kutija je promočena, preživjela je sinoćnje nevrijeme. Televizor koji je nekad boravio u njoj sad je na suhome, u nečijem dnevnom boravku. Odašilje boju i glazbu. Ukućani kroz njega pozorno primaju vijesti, nervozno prate utakmice, u sitnim satima pobjeđuju nesanicu. Zamijenio je katodnu kutiju. Možda čak onu s livade, kraj kontejnera.
Sve dok i on ne završi na nekoj livadi. Promočen i finito.
Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE