Nakon dugih mjeseci provedenih u tami lockdowna, bez pića poslije posla s kolegama, bez klasičnih nedjeljnih ručkova u omiljenom restoranu, bez pizze ili sushija tijekom tjedna s prijateljima i uz hrpu (uglavnom) osrednje hrane iz dostave - dočekali smo kakvo-takvo otvaranje i mogućnost da ponovno uživamo u dobroj večeri u restoranu, kako na otvorenom tako i u zatvorenom. 

Konobar iz snova

I dok maštamo o tome što ćemo sve naručiti, čime ćemo se sve počastiti zbog svih onih izazova koje smo preživjeli u proteklih godinu i pol, računamo, naravno, i na vrhunski servis, koji može pružiti samo isto takav konobar - vrhunski. Baš onaj koji nas svakog jutra dočekuje u omiljenom kafiću i, dok još nismo ni sjeli za stol, donosi nam kavu kakvu volimo. Baš onaj koji uvijek pita kako pečen želimo svoj biftek, onaj koji zna sljubiti jelo s vinom i koji jelovnik ima u malom prstu. I baš onaj koji neće zaboraviti na "pjenicu" za dijete za stolom i koji će uvijek donijeti dovoljno čaša vode za sve.

Takvi konobari postoje samo u snovima, reći će mnogi, a ako i postoje, nismo mi te sreće da se baš u našem kafiću i zadrže. Pa oni već pakiraju kofere za more, gdje će odraditi sezonu, ili su već negdje na putu u inozemstvo, gdje će ih poslodavci tretirati (i platiti) bolje.

Foto: Guliver/Shutterstock

Misija: zadržati radnika

Situacija je vrlo slična i kad je riječ o kuharima. Koliko vam se puta dogodilo da vas je oduševio novi restoran u gradu, sa sjajnim sezonskim menijem, preciznim kuhanjem, kreativnim serviranjem i kvalitetnim namirnicama? I onda ste ga posjetili još nekoliko puta, a hrana je bivala sve lošija i lošija… Na prste jedne ruke mogu se izbrojiti lokali koji dulje od nekoliko mjeseci zadržavaju kvalitetu svojih jela na istoj razini od otvaranja. Razlog je jednostavan i najčešće leži u promjeni kuhara. 

A zamijene ih, kao i vrhunske konobare, razni priučeni, nepouzdani, neljubazni (nastavite niz), kojima u fokusu gotovo nikad nije zadovoljstvo gosta nego smišljanje načina na koje će što manje raditi, a što više bakšiša spremiti sebi u džep.

Foto: Guliver/Shutterstock

Pitajte mudro, pratite pomno

Nasreću, danas je već na razgovoru za posao, uz nekoliko mudrih i ciljanih pitanja te dobru moć opažanja, moguće raspoznati dobrog radnika od onog lošeg, i tako si spasiti biznis. 

• Dobar radnik na razgovor za posao doći će na vrijeme. Možda čak i koju minutu ranije. Tako će pokazati poštovanje prema eventualnom budućem poslodavcu i njegovu vremenu. 
• Za razgovor će se pripremiti i sa sobom će ponijeti životopis, uredno otisnut na papiru. U razgovoru će izdvojiti dosadašnje radno iskustvo i vještine relevantne za posao o kojemu pregovara.
• Istaknut će svoje osobine, od kojih su, za svako radno mjesto, vrlo važne sklonost timskom radu i predanost poslu. Nije na odmet ni s poslodavcem podijeliti neke od svojih ideja za unapređenje posla ili pak dodanu vrijednost koju će unijeti u vaše poslovanje. Znanje (barem) engleskog jezika se podrazumijeva.
• Pripremajući se za razgovor, kvalitetan će radnik proučiti dostupne podatke o poslodavcu te će pripremiti konkretna i jasna pitanja vezana za sam posao.
• Dobar radnik neće odmah početi raspitivati se o plaći i slobodnim danima nego će saslušati sve što mu budući poslodavac ima reći, potom će mu zahvaliti na pažnji i vremenu što mu ga je posvetio te će si uzeti vremena da razmisli o ponudi.

Kvalitetnog radnika u ugostiteljstvu danas je izuzetno teško pronaći, pa je važno njihovu odabiru posvetiti maksimalnu pažnju i dovoljno vremena. Jer često je upravo dobar, pažljiv, komunikativan, okretan i zabavan konobar razlog zbog kojeg će se u vašem kafiću tražiti stol više.