U Europskoj uniji baca se 5,8 milijuna tona tekstilnog otpada na godinu, a Hrvatska ovoj crnoj statistici pridonosi s oko 50.000 tona, piše u Izvješću o gospodarenju otpadnim tekstilom i otpadnom obućom u 2020. godini. Minula su vremena u kojima su djeca nasljeđivala odjeću i obuću od starije braće i sestara jer je danas roba često jeftinija i od hrane.
A osim što bacamo velike količine tekstila, problem je što ga propisno ne odvajamo, pa zato ni ne recikliramo. Iako je prije nekoliko godina donesen prvi propis o gospodarenju tekstilom, praksa, nažalost, ne pokazuje napredak. Iz Zagreba je, na primjer, uklonjeno 560 spremnika za odlaganje tekstilnog otpada, a razlog je, kako kažu iz Čistoće, neodgovorno postupanje građana prema spremnicima.
Zbog ovakvih i sličnih postupaka, danas 80% tekstila završava u miješanom komunalnom otpadu, a tek 8% u za to predviđenim kontejnerima. I dok Zagrepčane očekuje kupnja posebnih vrećica za komunalni otpad, a već razvrstavaju biootpad, staklo i papir, nije nam jasno što je drugačije kad razgovaramo o tekstilnom otpadu, čije neadekvatno odlaganje ima katastrofalan učinak na okoliš. Porazan je podatak da se od ukupne količine nastalog otpadnog tekstila i otpadne obuće u 2020. godini samo 14% recikliralo, a 64% završilo je na odlagalištima.
Što se događa s tekstilnim otpadom?
Tekstilna industrija uzrokuje značajna zagađenja diljem svijeta, pa postaje sve važnije pravilno i dobro odlagati tekstil kako bi se smanjio njezin štetni utjecaj na čovječanstvo. Rješenje leži u kružnoj ekonomiji, koja čuva planet i postojeća radna mjesta, ali uz to otvara nova "zelena mjesta", što nam potvrđuje i naš sugovornik Anđelko Švaljek, direktor Regeneracije Zabok, tvrtke kojoj je cilj vodu reciklirati u svojem pogonu, solarnim panelima proizvoditi struju, a briketima zamijeniti plin.
Iako su mnoge tekstilne tvrtke počele zamjenjivati brzu modu onom održivom, ponosno ističući primjene načela kružne ekonomije i zelene politike u svojem poslovanju, nažalost, stopa recikliranja tekstila i dalje je jedna od najnižih u usporedbi s drugim materijalima.
Nova radna mjesta i zaštita okoliša
Ovu negativnu statistiku "kvari" već spomenuta tvrtka Regeneracija non-wovens d.o.o. Kako nam objašnjava njezin direktor, tvrtka se bavi izradom tehničkih netkanih tekstila iz recikliranih tekstilnih materijala. To znači da se u modelu kružne ekonomije objedinjuje cijeli proizvodni proces, od nabave tekstilnog otpada, njegova mehaničkog recikliranja, proizvodnje zaštitnih i izolacijskih materijala u graditeljstvu te prodaje i distribucije tih proizvoda na tržištu EU.
- Samom djelatnošću, odnosno reciklažom tekstilnog otpada, tvrtka pridonosi ekološkim ciljevima i održivom poslovanju općenito. Primjerice, mi godišnje izvezemo otprilike 800 tegljača proizvoda, a bez nas bi to bio volumen tekstilnog otpada koji bi završio na deponijima. Tekstilni otpad recikliramo isključivo mehaničkim postupcima, čime se sprečava bilo kakav štetan utjecaj na okoliš - objašnjava nam Švaljek.
Naime, kad se tekstil neadekvatno odlaže i završi na odlagalištima, razgrađuje se dulje od 200 godina. A tijekom tog procesa razgradnje tekstil stvara staklenički plin metan te izlučuje otrovne kemikalije i boje u podzemne vode i u zemlju.
- Smatramo kako je izuzetno važno i korisno da građani odlažu tekstil budući da postoje načini njegova recikliranja. U protivnome, završavat će na odlagalištima otpada, što svakako nije prihvatljivo ekološko rješenje. Uz to, procjenjuje se da se za recikliranje 1000 tona tekstilnog otpada otvara 25-30 radnih mjesta, što je i ekonomski pozitivno - dodaje naš sugovornik.
Lideri promjena moraju biti tvrtke
Osim recikliranja, Regeneracija je jedna od prvih tvrtki u Hrvatskoj koje svu električnu energiju potrebnu za poslovanje dobivaju iz obnovljivih izvora, a uskoro će i trećinu električne energije proizvoditi u vlastitoj fotonaponskoj elektrani. Također, do polovice 2023. godine prestat će koristiti plin u svojim proizvodnim procesima.
- Održivost za nas nije perspektiva i menadžerski KPI nego ostati kakvi jesmo. Neprekidno poslujemo od 1954. godine i od tada je za nas održivost značila i znači zadržati čovjeka u tvrtki cijeli radni vijek, zaposliti njegovo dijete, pomagati lokalnoj zajednici (škole, sport, kultura, vatrogastvo, umjetnost i drugo) i minimalizirati utjecaje na okoliš u globalnim tržišnim uvjetima - objašnjava nam gospodin Švaljek.
Kružna ekonomija alat je kojim se sve tvrtke moraju naučiti služiti ne bi li pridonijele smanjenju štetnih emisija plinova u okoliš i time spriječile katastrofalne klimatske promjene.
- Mislim da se većina ne zna ili ne želi služiti tim alatom jer je mnogo jednostavnije i profitabilnije ignorirati 'rana upozorenja'. Smatram da je 'business zajednica' sve svjesnija svoje odgovornosti za postojeće stanje, ali i svoje snage te sposobnosti da to promijeni u ukupnom dugoročnom interesu. Lideri promjena moraju biti tvrtke, a ne konzumenti ili buntovnici - zaključuje Švaljek.